Žena, strah, ego i masturbacija
Danas me nazvala jedna mlada žena (rekla bih da je mlada po boji njenog glasa). Nije se predstavila već me zamolila da li me može nešto pitati. Svakako, rekla sam joj – a ona ispali pitanje: „Da li se muškarac koji nema odnose niti ne masturbira fizički može razboljeti?“ Malo me zbunilo pitanje i prije odgovora postavila sam joj par potpitanja – da li se radi o muškarcu koji ima erektilne smetnje, da li se radi o muškarcu koji je slobodno odabrao ne imati seksualne odnose niti masturbirati (pomislila sam da se možda radi o nekome tko je odabrao celibat kao duhovni put)? Ne, rekla je, radi se o muškarcu koji nije svećenik ni fratar, već sam želi ne imati odnose niti masturbirati, u njenom glasu sam osjetila nervozu i ljutnju. Rekla sam joj da, ako muškarac slobodno izabrere takav život, neće se fizički razboljeti. Ako ima seksualnu želju, vjerojatno će patiti, ali ako je to njegova želja... „Znači, fizički se neće razboljeti.“, sa zvukom pobjede u glasu, odgovorila je, zahvalila se i spustila slušalicu.
Ostala sam par sekundi gledajući telefonsku slušalicu pokušavajući razumjeti taj neobičan telefonski poziv. Da li se radilo o nekoj šaljivoj okladi ili je pitala nešto za nekog njoj bliskog muškarca? Onaj ton ljutnje za vrijeme postavljanja pitanja i ton pobjede kad sam joj odgovorila, nisu mi dali mira. Kratko nakon toga sam se susrela s kolegom i prokomentirala poziv. I njega je zaintrigiralo o čemu se radi, no, osim naših spekulacija, ništa točno nećemo znati. Razgovor nas je asocirao na neke druge naše klijente s kojima smo razgovarali o masturbaciji. Ja sam imala jednu klijenticu koja je jako bila ljuta na svog muža kad ga je „ulovila“ da masturbira gledajući slike razgolićenih žena. „I to radi poskrivećki, nije mi rekao da masturbira“, tužila se ona. Ja sam je iskreno pitala što joj je u tome čudno, zar ona govori njemu kada ona masturbira? Gledala me začuđeno bez odgovora. Klijenti mog kolege su pak došli na terapiju jer je žena ušla u sobu dok je muž na Internetu gledao „filmić“ i samozadovoljavao se. Ona se razljutila toliko da je tražila da idu na bračno savjetovanje. Jednom sam dobila poziv jedne supruge koja me pitala da li mogu pomoći njenom mužu da prestane masturbirati? U razgovoru mi je rekla da je za nju to prijevara, kao da je bio s drugom ženom. Nisam ih upoznala, nisu došli u Savjetovalište jer vjerojatno nije bila zadovoljna mojim odgovorom da je samozadovoljavanje prirodna potreba i da ne mogu njenog muža od toga „izliječiti“.
Zašto nekim ženama smeta da njihovi partneri masturbiraju? O čemu se tu radi: strahu, sramu, nesigurnosti, egu? Da li neke žene smatraju da, ako njihov partner masturbira, to znači da mu ona nije više privlačna? Da li je nekim ženama samozadovoljavanje „prljavo“ i ne žele da njihovi muževi „to“ rade? Možda neke misle da ako imaju redovne seksualne odnose, njihovi partneri ne bi trebali imati potrebu još i za masturbacijom? Da li je nekima povrijeđen ego – zar ona nije bolja od samozadovoljavanja? Odgovor je najvjerojatnije kombinacija svega navedenog.
Bilo bi mi drago da mi se čitateljice jave sa odgovorima i svojim iskustvima i da ova tema ne bude skrivena i nepoželjna u javnosti. Što manje tabua, to smo zdraviji – pojedinačno i u odnosu.
Većina muškaraca i žena uživaju povremeno u seksu sami sa sobom – i oni koji su u vezama i oni koji nisu. Osjećaj užitka koji nam daje samozadovoljavanje je drugačijeg „okusa i boje“ nego užitak u seksu sa partnerom/icom i kao što seks sa partnerom ne čini ništa loše samozadovoljavanju, isto tako samozadovoljavanje ne čini ništa loše seksu sa partnerom/icom. Dapače. Kod nekih seksualnih smetnji, samozadovoljavanje je put do izlječenja i uspješnih seksualnih odnosa.
I za kraj bih voljela skrenuti pažnju svima kojima smeta spoznaja da im partner/ica masturbira: možda se radi o osobnoj seksualnoj povijesti osobe kojoj to smeta, u kojoj je masturbacija bila prikazana kao nešto prljavo, sramotno i neprihvatljivo. Ukoliko je tako, dobro je preispitati svoje stavove i uvjerenja – da li su zaista naši osobni ili su introjekti koje smo pokupili dok smo rasli, ne razmišljajući i ne dovodeći ih u pitanje? No možda je to smetanje simptom da nešto u odnosu nije dobro, možda je osjećaj da nekome smeta partnerovo samozadovoljavanje - u stvari poziv da poradimo na svom odnosu ili braku, na prihvaćanju jedno drugoga s međusobnim dubokim poštovanjem. Jer kao što nam je rekao Halil Giubran:
„...Ljubite jedni druge ali ne činite spone od ljubavi:
Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.
...Pjevajte i plešite zajedno i radujte se
Ali neka svatko od vas uzmogne biti i samo.
Kao što su žice na lutnji same,
Premda odzvanjaju istom glazbom...“
