Bračna/partnerska konverzacija dr. Pavao Brajša
Dugi odnos u braku/partnerstvu treba održavati, razvijati i stalno ga obnavljati. Osnovni instrument održavanja, razvijanja i obnavljanja bračnog odnosa jest razgovor među bračnim partnerima, bračna komunikacija. I osjećaji i razgovor mogu braku koristiti, ali i štetiti. Nije dovoljno u braku/vezi samo razgovarati. Treba to raditi dobro i kvalitetno. Postoji i bračni razgovor koji itekako šteti, pa na koncu i uništava brak/vezu.
Postoje brakovi/veze u kojima se partneri međusobno ne slušaju; ako nešto i čuju, o tome ne razmišljaju, a ako ipak ponešto i razmišljaju o tome, onda to zadržavaju za sebe. Postoje i brakovi/veze u kojima se partneri međusobno slušaju, o tome razmišljaju i svoja razmišljanja u zajedničkom razgovoru izmjenjuju, međusobno ih priopćuju. U tim brakovima/vezama takva konverzacija razvija i jača bračnu vezu, a u onima je slabi i gasi.
Bračna/partnerska konverzacija uključuje:
Međusobno slušanje za vrijeme bračne/partnerske konverzacije
Snaga je potrebna da ustanemo i govorimo.
Ali snagu trebamo i da sjednemo i slušamo.
Winston Churchill
Za održavanje intimne veze važnije je međusobno slušanje nego samo govorenje. Braku/vezi su potrebni dobri slušači. Međusobno slušanje strada prvo kada brak/veza ide nizbrdo. Da bismo mogli nekoga slušati, moramo ga voljeti, imati u njega povjerenja, vjerovati mu, poštivati ga, all također htjeti nešto naučiti, dati se podučiti, željeti nešto o drugome i o sebi doznati. Slušanjem se razvija naš mozak u prvim godinama života, a kasnije se, tijekom čitavog života, upravo slušanjem održava aktivnim i uspješnim. Slično vrijedi i za brak. Međusobnim slušanjem bračnih partnera brak se razvija i održava, hrani i njeguje. Braku/vezi treba slušanje jer bez slušanja odnos teško može odoljeti svim naletima problema.
Razlikujemo četiri oblika slušanja:
2. Opisujuće slušanje, tj. ponavljanje vlastitim riječima poruke koju izgovara partner/ica, je slušanje koje koristimo kako bi se izbjegao nesporazum ili nerazumijevanje. Ovo slušanje omogućuje provjeru da li smo dobro razumjeli partnera/icu i da li je on/ona dobro razumio mene.
3. Aktivno slušanje opisuje se kao usmjerenost partnera/ice ne samo na ono što drugi partner govori nego i na to kako to govori, kako se kod toga ponaša i koji su mu prateći osjecaji.
4. Uživljavajuće slušanje je veoma važno za komunikaciju. Možemo istaknuti nekoliko osnovnih načela uživljavajućeg slušanja u braku/vezi.
Prvo, najprije trebamo htjeti razumjeti partnera da bismo mogli od njega/nje tražiti da i on/ona nas razumije. Svi mi zelimo da nas partner shvati, ali se dovoljno ne trudimo da i mi njega/nju shvatimo. Slušati partnera moramo s namjerom da ga i razumijemo, i to ne samo na sadržajnom i racionalnom nego i na emocionalnom planu.
Drugo, riječi koje partner izgovara nije dovoljno samo registrirati. Treba o njima razmišljati i pokušati ih razumjeti. Slušati partnera treba ušima, očima, srcem i mozgom!
Treće, uživljavajuće slušanje je najvrednija "uplatnica" na „emocionalni račun“, tj. u "glavnicu" sreće. Partner/ica ima potrebu da bude shvaćen, potvrđen, priznat i voljen preko uživljavajućeg slušanja drugog partnera/ice.
Primjenjujući na brak/vezu osnovna obilježja aktivnog slušanja, mogli bismo navesti deset obilježja aktivnog slušanja u braku/vezi:
Dugi odnos u braku/partnerstvu treba održavati, razvijati i stalno ga obnavljati. Osnovni instrument održavanja, razvijanja i obnavljanja bračnog odnosa jest razgovor među bračnim partnerima, bračna komunikacija. I osjećaji i razgovor mogu braku koristiti, ali i štetiti. Nije dovoljno u braku/vezi samo razgovarati. Treba to raditi dobro i kvalitetno. Postoji i bračni razgovor koji itekako šteti, pa na koncu i uništava brak/vezu.
Postoje brakovi/veze u kojima se partneri međusobno ne slušaju; ako nešto i čuju, o tome ne razmišljaju, a ako ipak ponešto i razmišljaju o tome, onda to zadržavaju za sebe. Postoje i brakovi/veze u kojima se partneri međusobno slušaju, o tome razmišljaju i svoja razmišljanja u zajedničkom razgovoru izmjenjuju, međusobno ih priopćuju. U tim brakovima/vezama takva konverzacija razvija i jača bračnu vezu, a u onima je slabi i gasi.
Bračna/partnerska konverzacija uključuje:
- međusobno slušanje
- obostrano razmišljanje
- naizmjenično priopćavanje
Međusobno slušanje za vrijeme bračne/partnerske konverzacije
Snaga je potrebna da ustanemo i govorimo.
Ali snagu trebamo i da sjednemo i slušamo.
Winston Churchill
Za održavanje intimne veze važnije je međusobno slušanje nego samo govorenje. Braku/vezi su potrebni dobri slušači. Međusobno slušanje strada prvo kada brak/veza ide nizbrdo. Da bismo mogli nekoga slušati, moramo ga voljeti, imati u njega povjerenja, vjerovati mu, poštivati ga, all također htjeti nešto naučiti, dati se podučiti, željeti nešto o drugome i o sebi doznati. Slušanjem se razvija naš mozak u prvim godinama života, a kasnije se, tijekom čitavog života, upravo slušanjem održava aktivnim i uspješnim. Slično vrijedi i za brak. Međusobnim slušanjem bračnih partnera brak se razvija i održava, hrani i njeguje. Braku/vezi treba slušanje jer bez slušanja odnos teško može odoljeti svim naletima problema.
Razlikujemo četiri oblika slušanja:
- razumijevajuće slušanje
- opisujuće slušanje
- aktivno slušanje
- uživljavajuće slušanje
2. Opisujuće slušanje, tj. ponavljanje vlastitim riječima poruke koju izgovara partner/ica, je slušanje koje koristimo kako bi se izbjegao nesporazum ili nerazumijevanje. Ovo slušanje omogućuje provjeru da li smo dobro razumjeli partnera/icu i da li je on/ona dobro razumio mene.
3. Aktivno slušanje opisuje se kao usmjerenost partnera/ice ne samo na ono što drugi partner govori nego i na to kako to govori, kako se kod toga ponaša i koji su mu prateći osjecaji.
4. Uživljavajuće slušanje je veoma važno za komunikaciju. Možemo istaknuti nekoliko osnovnih načela uživljavajućeg slušanja u braku/vezi.
Prvo, najprije trebamo htjeti razumjeti partnera da bismo mogli od njega/nje tražiti da i on/ona nas razumije. Svi mi zelimo da nas partner shvati, ali se dovoljno ne trudimo da i mi njega/nju shvatimo. Slušati partnera moramo s namjerom da ga i razumijemo, i to ne samo na sadržajnom i racionalnom nego i na emocionalnom planu.
Drugo, riječi koje partner izgovara nije dovoljno samo registrirati. Treba o njima razmišljati i pokušati ih razumjeti. Slušati partnera treba ušima, očima, srcem i mozgom!
Treće, uživljavajuće slušanje je najvrednija "uplatnica" na „emocionalni račun“, tj. u "glavnicu" sreće. Partner/ica ima potrebu da bude shvaćen, potvrđen, priznat i voljen preko uživljavajućeg slušanja drugog partnera/ice.
Primjenjujući na brak/vezu osnovna obilježja aktivnog slušanja, mogli bismo navesti deset obilježja aktivnog slušanja u braku/vezi:
- U partnera/icu i njegovu
- Treba stvoriti opuštenu bračnu atmosferu bez pritiska i prisile.
- Mora se jasno pokazivati interes za
- Za vrijeme razgovora s partnerom/icom treba izbjegavati paralelne aktivnosti.
- Potrebno je osigurati dovoljno vremena.
- Moramo kontrolirati svoje emocionalne reakcije, izbjegavati kritiziranje i vlastito dokazivanje.
- Moramo izbjegavati istodobno i slušanje i govorenje tijekom razgovora s partnerom/icom.
- Slušanje je aktivno djelovanje, koje zahtijeva snagu volje, disciplinu i koncentraciju.
- Partnera/icu kao sugovornika treba uvijek uzeti ozbiljno i htjeti ga razumjeti.
- Treba biti jako zainteresiran kako za partnera/icu tako i za
Tehnike slušanja
Oči vode ljude u svijet! Uho dovodi svijet u ljude!
Joachim-Ernst Berendt
- Htjeti slušati
- Gledati sugovornika u oči
- Jasno pokazati interes za sugovornika/cu i za ono što govori
- Iskreno se uživjeti u sugovornika
- Tražiti objašnjenja
- Ponoviti što smatramo važnim
- Ne prekidati
- Znati šutjeti
- Provjeriti predrasude
- Znati učiniti logičan prijelaz u razgovoru
Važno je zapamtiti:
- Kvaliteta bračne/partnerske ljubavi ovisi o kvaliteti međusobnog slušanja u braku/vezi.
- Bračni/partnerski razgovor je kombinacija slušanja, razmišljanja i govorenja.
- Bez slušanja brak/veza ostaje "bez zraka", pa se ubrzo gušimo.
- Bez razmišljanja "zrak" ostaje neiskorišten za "bračnu respiraciju".
- Bez govorenja nema izmjene zraka, pa nastaje neizdržiiva "bračna sparina ".
- Brak/veza se održava konverzacijom partnera i zato se ona nikada ne smije prekinuti.
Uključivost, tolerantnost i ravnopravnost razgovora u braku/vezi
Uključiv razgovor, suprotno isključivom razgovoru, ništa ne odbacuje, sve povezuje, sve uključuje. Zasniva se na činjenici da nismo mi najpametniji, da je dobro čuti i drugu stranu, da se svaka stvar može promatrati s više strana, da možda i partner ima pravo, a ne samo i jedino ja. Kvaliteta zajedničkog života ovisi ponajprije o sposobnosti partnera da dopuste drugom partneru da ima suprotno mišljenje, drukčiji prijedlog i različito rješenje nekog problema i da se ono ne negira, nego poveže i uključi u naš prijedlog, s mogućnošću promjene bilo našeg, bilo partnerova prijedloga. Isključivost uništava, a uključivost razvija bračnu/partnersku komunikaciju.
Uključivi oblik razmišljanja i razgovora prepoznaje se po korištenju takozvane "I" komunikacijske tehnike, a isključivi oblik razmišljanja i razgovora po korištenju takozvane "ili-ili" komunikacijske tehnike. U prvom slučaju suprotno mišljenje prihvaćamo kao jedno od mogućih rješenja, tražimo u njemu vezu s našim rješenjem, pokušavamo njime dopuniti naš prijedlog: "Tvoja ideja je interesantna....Nisam i na to mislio....možda bi je bilo dobro dopuniti mojim prijedlogom.. itd.". U drugom slučaju suprotno mišljenje u cjelini odbacujemo, napadamo, proglašavamo krivim i štetnim, prepoznajemo u njemu opstrukciju i napad, zle namjere i sabotažu: " I opet se ti sa mnom ne slažeš....Uvijek imaš nešto protiv mene....Tvoj prijedlog je čista glupost, protiv zdrave logike...Ja imam pravo, a ne ti!...Valjda sam ja pametniji/a od tebe.. itd."
Tolerantan razgovor je veoma važan za funkcioniranje bračne/partnerske komunikacije. Takav razgovor pretpostavlja i osigurava sadržajni komfor zajedničkog života. Partneri se ne moraju slagati ali se svejedno vole. Ne moraju isto misliti i ta svoja različita mišljenja iznositi. Nisu „jedna duša u dva tijela“ nego „dvije duše u dva tijela“ ali povezane upravo u toj svojoj različitosti i dvojstvu. Iz braka kao „jedne duše u dva tijela“ se bježi jer je tijesno i neudobno. Brak je zajednica dviju različitih osoba i samo u takvom braku/vezi možemo sačuvati sebe i svoju individualnost. Bogatstvo braka/veze sastoji se upravo u toleriranju te različitosti i individualnosti partnera.
Ravnopravan razgovor je obilježje kvalitetne bračne/partnerske komunikacije. Nema razvoja bračne/partnerske zajednice bez ravnopravnosti unutar komunikacije. Ravnopravnost komunikacijskih pozicija osnova je zdravog i uspješnog dijaloga. Nema komunikacije s „gornje“ ili „donje“ pozicije. „Odozgo“ možemo naređivati i propovijedati ali ne i razgovarati. „Odozdo“ možemo nekoga poslušati i dati se poučiti ali pet ne možemo razgovarati. Bračni/partnerski razgovor zahtijeva istu pozicijsku razinu obaju partnera.
Važno je zapamtiti:
- Oba partnera mogu imati pravo.
- Bračni/partnerski razgovor je različiti govor partnera.
- Bračna/partnerska ljubav pretpostavlja međusobnu tolerantnost partnera.
- Problem nije u onome u čemu se partneri na slažu, nego u načinu kako se ne slažu.
- Brak/veza se održava ravnopravnim dogovorom a ne primjenom sile jačeg.