Huston We Have a Problem
„Huston, we have a problem“, poznata je rečenica posade Apolla 13 u trenutku kada su uvidjeli da imaju problem sa spuštanjem letjelice. To je i rečenica koju jedni moji jako simpatični klijenti (bračni par) koriste kada imaju problem, ali ne sa spuštanjem, već s - dizanjem. Na taj način nose se sa situacijom koja im je teška s dozom zdravog humora. Naime, suprug ima erektilne smetnje i „ne diže“ mu se svaki put kad bi oni htjeli, pa su počeli koristiti navedenu rečenicu da smanje napetost koja se u takvim situacijama javi.
Većina muškaraca je bar jednom u životu iskusila situaciju u kojoj se „nije dignuo“ pa znaju kakva nervoza, frustracija i nezadovljstvo se u takvim situacijama javi. U našoj kulturnoj atmosferi, muškarac kojem se ne diže nije „pravi“, to je „katastrofa“ i „smak svijeta“. Citirala sam izraze koje neki moji klijetni koriste kada žele opisati svoje stanje kad penis „otkaže poslušnost“.
Zar je to zaista tako strašno. Većina muškaraca će reći DA, DA, DA. Većina žena će reći NE. I to je paradoks ove situacije. Muškarcima je jako važno da im“mehanika“ svaki put radi kako treba pred partnericama, i kad „mehanika“ zakaže pred njom, osjećaju se grozno. Da zakaže kad su sami sa sobom i ne bi bilo tako strašno, nitko ne vidi, ali kad zakaže pred njom....... „pa to je sramota“. Partnerice u isto vrijeme misle kako to i nije tako strašno, svakome se može desiti, „hajdemo se samo maziti i to će biti jako lijepo“. I eto paradoksa, one zbog kojih se muškarci boje „zakazivanja“ u stvari nisu tako opterećene dizanjem, spuštanjem, veličinom i tvrdoćom. Vjerojatno je to tako zato što ga mi nemamo i ne znamo kako je to rasti s njim, ponosno gledati kako postaje sve odrasli i odrasliji dok ne postane seksualno zreo i sposoban za seksualni čin. Da, mi to iskustvo nemamo i zato nismo toliko opterećene. Mnoge klijentice su mi rekle da ne razumiju zašto su muškarci toliko opsjednuti svojim penisom i ne rijetko ga smatraju entitetom za sebe. Moj mi dragi muž odnos muškarca i njegovog penisa objašnjava na slijedeći način:
„Svako muško shvaća i razumije vlastiti penis kao prijatelja. Uoči ključnih ljubavnih sastanaka razgovara s njim o taktici i dinamici djelovanja, dijeli s njime najbolje i najgore scenarije koji mu se mogu desiti. Stvari koje su „prošli zajedno“ najdublje su muške tajne. Obično kažemo kako se čovjek bori između razuma i srca. Glupost. Bori se između razuma i penisa. Ponekad prevlada jedna, ponekad druga glava. Ponekad se izvlače jedan na drugoga. Tko je ikada vidio tužnog muškarca nakon što je uspješno zadovoljio partnericu ili ženu? Ako je pak zakazao, zakazao je ON a ne muškarac. Razumješ sada?“
Kažem mu da vjerojatno nikada neću zaista razumijeti jer ja GA nemam, ali mislim da to nije ni cilj – da mi žene zaista razumijemo odnos „njih dvojice“. Mislim da je važno da ga uvažimo s poštovanjem. A kad i ako jedan od njih dvojice zakaže, uvijek možemo, kao par s početka priče, zdravim humorom pokušati opustiti situaciju jer to, ipak, nije smak svijeta.
