Kada postajemo seksualno punoljetni?
Prije nekoliko mjeseci u medijima se pisalo o „Osiječkom slučaju“. Priča dviju maloljetnica, koje su imale seksualne odnose s odraslim muškarcima na način i pod uvjetima koje su opisle, je pretužna. Slušala sam dijelove presice na kojoj je rečeno da je utvrđeno da su djevojke imale odnose s nekim muškarcima ali u tome nema elemenata kažnjivog djela jer su starije od 14 godina. Jer su „seksualno punoljetne“. Po zakonu imaju pravo ulaziti u dobrovoljne seksualne odnose. Da li zakon može odrediti i emocionalnu zrelost potrebnu za zdrav seksualni život osobe?
Zakonska granica dozvole seksualnih odnosa sa maloljetnicama je različita u različitim zemljama, negdje 14, negdje 15, negdje 16 godina... To je sa zakonske strane, a kako je s emocionalne strane? Kada smo emocionalno i biološki zreli za stupanje u seksualni odnos? Sa 14 sigurno nismo. Ma koliko zrelo i kvalitetno odgajani, što nije slučaj s djevojčicama iz Osijeka, do 14 godine nismo dovoljno emocionalno zreli za seksualni život. Što znamo o sebi i o drugima s 14 godina? Koliko smo svjesni posljedica svojih izbora? Koliko znamo o seksualnosti muškaraca i seksualnosti žena? Nedovoljno.
Svakodnevno, u svom radu susrećem osobe koje imaju seksualne probleme jer je početak seksualnog života bio traumatičan. Ne mislim pri tome da su te osobe bile silovane, već su pristale na seksualni odnos iz „nezdravih“ razloga. Prvi primjer: Djevojka je ušla u seksualni odnos jer ju je bilo strah da će je dečko ostaviti – pri tome nije uživala, već je osjećala bol a dečko je nakon odnosa bio netaktičan i rekao prijateljima riječi koje su je strašno pogodile i zbog kojih se osjećala osramoćena. Sada ima problema s povjerenjem prema muškarcima i ne usuđuje se ući u emocionalni odnos. Drugi primjer: mlada žena koja je s 16 godina pristala na seksualni odnos s dečkom jer su sve njene prijateljice već imale seksaulne odnose prije nje. Zbog straha i u stvari ne-željenja tog odnosa distancirala se emocionalno od genitalnog područja, kao da je napravila blokadu, da bi mogla izdržati odnos. Danas, u braku s čovjekom kojeg voli ne uživa u seksu i osjeća tu blokadu još uvijek prisutnom.
Mogla bih ovako nabrajati još dugo. Mnogi mladi ljudi, iz neznanja, silne želje da budu odrasli prije vremena, da budu cool... ulaze u seksualne odnose ne pripremljeni. Ovdje, svakako treba progovoriti i o ne postojanju seksualnog odgoja u školama kroz koji bi mladi ljudi mogli čuti, naučiti i imati prilike pitati ono što ih zanima o seksualnosti i opasnostima koje seksualni život nosi sa sobom. Upravo mi je neshvatljivo da je završila još jedna školska godina u kojoj mladi ljudi nisu imali seksualni odgoj. Dok god se ne uvede kvalitetan program seksualnog odgoja, mladi će svoju radoznalost zadovoljavati na neadekvatan način, izvan edukacijskih prostora i tako biti i laki plijen onima koji im ne žele dobro već gledaju kako utažiti svoju pohotu na njima. A to je tužno i ružno. Za mlade ljude, njihove roditelje i one koji se skrbe za njih, za naše društvo, za sve nas. Zakon je rekao sa 14 godina možete imati seksualne odnose. Zakon nije rekao kako se nositi sa posljedicama nepromišljenih seksualnih odnosa.
Dakako, seksualni odnosi su i izvor velikog užitka, bliskosti i mjesto posebne razine intimnog susreta dvoje ljudi i važno je mladima govoriti i o tome. Važno je naglasiti im da užitak i ljepota seksulnih odnosa ne dolazi sa trenutkom ulaska u seksualni čin već je to zrelost koju treba razviti u sebi prije, dosta prije ulaska u seksaulani odnos i tek s tom zrelošću i svjesnošću može doći do prepuštanja užitku koji seksualni čin poklanja. To svakako ne možemo sa 14 godina.
