Što posesivnost čini seksu?
Sjetila se jedne rečenice koju sam dosta davno pročitala „Najbrži način da izgubiš nekoga jest da ga pokušaš posjedovati.“ Uglavnom svi znamo što posesivnost čini emocionalnom odnosu – osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu. Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućava odnosu niti osobama da rastu, da se razvijaju. Posesivnost je kao stisak koji iz početka grije a zatim počinje malo pa sve više gušiti. Istina je da je naša reakcija na posesivnost partneta/ice različita, da neke osobe ne mogu prihvatiti posesivnost ni dok grije kao zagrljaj, ali isto je tako istina da neke osobe mogu dugo privaćati posesivnost i da im je ona čak znak ljubavi partrnera/ice. No, s vremenom i najtolerantnije osobe, u emocionalnom odnosu počnu osjećati da im posesivnost smeta.
Kako posesivnost djeluje na seksualni život para? Da li ima parova kojima je posesivnost seksualno privlačna i uzbudljiva? Vjerujem da ima, da zaista neke ljude osjećaj da je partner/ica tako jako usmjeren na nju/njega „pali“. Ipak, većinu ljudi, barem kad govorim o mojim klijentima, posesivnost smeta i demotivira ih u seksualnom životu. Evo primjera jednog bračnog para koji je došao k meni na suprugovu inicijativu: supruga je tek navršila 21 godina, suprug je 9 godina stariji, u braku su godinu dana. On nije zadovoljan njihovim seksualnim životom, ona mu je prepasivna, nema inicijative i smatra da joj je smanjena seksualna želja. Dok ona priča, on ju prekida, ispravlja i sugerira što on misli da bi ona trebala reći. Skrenula sam mu pažnju na to što čini i zamolila ga da pusti suprugu da sama priča za sebe. To je nju malo ohrabrilo, a vjerojatno ju je i njegovo prekidanje i ispravljanje iznerviralo, pa je vrlo jasno rekla da je on posesivan, da ima osjećaj da ju stalno ima pod kontrolom. Kaže da osjeća da je on drži kao pod staklenim zvonom. Sve će učiniti za nju, to ju je i privuklo i zbog toga se zaljubila u njega, ali sada se osjeća kao da nema dovoljno zraka. On će joj ispuniti svaku želju, ići će s njom gdje god ona želi ali kad ona želi ići s prijateljicama na kavu, on se uvrijedi i predbacuje joj da on bez nje ne ide nigdje a ona bez njega ide. U početku veze joj je to laskalo, no kako je vrijeme prolazilo, tako se sve više i više počela osjećati sputanom. Rekla je da je zaista izgubila želju za seksualnim odnosima s njime ali baš zato što osječa da joj je njegova posesivnost preteška. Kad joj se približi ona osjeća da se želi zaštititi. Ne uzbuđuje se seksualno i ne uživa u odnosu.
Drugi par kod kojeg je posesivnost učinila utjecaj na seksualni život je bračni par s blizancima, u braku 7 godina. Suprug je i prije braka znao da je supruga posesivna ali mu to nije smetalo. Kad su se vjenčali on je odlučio da će prestati ići na nogomet i druženje s dečkima. Mislio je da se sada, kad su se vjenčali neke stvari trebaju promijeniti i da svo slobodno vrijeme treba provoditi sa suprugom i djecom. Oboje rade a njegov posao je takav da često mora ostati dulje na poslu. Supruga svaki puta kad on ostane dulje na poslu, broji koliko sati manje je on bio s njom i to mu često predbacuje. Iako je on sam bio odlučio da se neće više vikendom družiti s prijateljima, počeo je osjećati da je to bila pogrešna odluka i da u stvari, njegova supruga, koliko god on vremena provodio s obitelji, nije zadovoljna. Počeo se osjećati sputanim i počeo je osjećati da izbjegava seksualne odnose sa suprugom. To je i razlog zašto su došli u Savjetovalište. Jedan od ovih parova je uspješno prošao kroz terapiju, osvjestili su što posesivnost čini njihovoj intimnosti i zaista učinili promjene. Drugi par je nakon kraćeg vremena u terapiji odustao, za vrijeme terapije pomaci nisu bili primjetni, utemeljenost u posesivnost je i dalje bila prilično prisutna.
Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Kad smo posesivni činimo prisilu, makar ta prisila bila omotana u „prekrasan celofan“ i ma koliko se uvjeravali da je to samo izraz naše duboke ljubavi i odanosti. A prisila ne može ići zajedno sa slobodom. Ono što možemo očekivati da će se dogoditi u našoj postelji nakon određenog vremena, jest gubitak interesa za posesivnu osobu, izbjegavanje seksualnih odnosa, a vjerojatno i smetnje uzbuđenja (teže postizanje erekcije ili suhoća rodnice). Strast se pod pritiskom posesivnosti gubi. Posesivnost ponekad ima vrlo duboke emocionalne uzroke i potrebno je proraditi obrasce koji su se formirali tijekom odrastanja. Ponekad je to bolno, ali ono što se može dogoditi ako ne pokušavamo učiniti promjene može biti jednako tako ili čak i više bolno. Ako se samozavaravamo da je posesivnost u stvari odraz ljubavi i odanosti, može nam se lako dogoditi da ne primjetimo da je baš ta posesivnost istjerala užitak iz naše postelje.
