Seksualna edukacija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko istraživanja o tome što mladi znaju o seks i seksualnom zdravlju i na koji način dolaze do zanja o temama vezanim uz seksualnost te kakve su im seksualne navike? Neka od istraživanja su provodili:  Ženska soba, CESI, Aleksandar  Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa suradnicima te  Zavod za humanu reprodukciju zagrebačke Klinike za ženske bolesti i porode. Rezultati istraživanja kazuju nam da je stanje loše. Mladi misle da sve znaju o seksu, a zapravo ne znaju. Većinu informacija dobivaju iz medija i od vršnjaka, najčešće nepouzdanih izvora. Odgovore traže na Internetu bez kontrole vjerodstojnosti i znanstvene utemeljenosti tih stranica. Mladima, osim znanja i informacija, nedostaju i komunikacijske vještine, vještine razvoja samosvjesti i odupiranja pritisku (vršnjačkom i medijskom) te kritički pristup tekstovima, reportažama i iskazima vršnjaka. Iz podataka dobivenih istraživanjima vidljivo je da mladi o seksualnosti pričaju u istospolnim vršnjačkim skupinama, te da im je teško i u stvari najteže razgovarati o seksualnost s partnerom/parnericom, jer nemaju potrebne vještine za to, a i boje se da partner/ica ne pomisli da od nje samo žele seks a ne i emotivnu vezu. Također ne razgovaraju s roditeljima o temama seksualnog zdravlja. Znamo da nema seksualne edukacije u školama. Pojedine Nevladine udruge nude radionice, seminare i predavanja o seksualnosti no ona nisu dostupna većini mladih osoba. Vrijedno je usporediti se s onima koji čine drugačije: Istraživanje koje je proveo Savezni ured za zdravstveni odgoj u Njemačkoj, pokazalo je da se seksualnom edukacijom povećava odgovornost mladih, te da otvoren razgovor i učenje o seksu uvelike pomaže mladima da se ponašaju odgovorno prema sebi i prema svojim partnerima/icama. Njemačko je istraživanje pokazalo i to da je seksualna osviještenost njemačke mladeži rezultat i toga što većina njih s roditeljima otvoreno razgovara o seksu, među dječacima 58 posto, a među djevojčicama čak 69 posto. Razgovor roditelja sa svojom djecom o seksualnim temama je još uvijek nedovoljno prisutan u našem društvu. To nije dobro, no razumljivo je jer ni većina roditelja nije primila nikakvu seksualnu edukaciju od vlastitih roditelja. Ako oditelji i pričaju s djecom, to je uglavnom na razini upozorenja i zabrana: Pazi da ti se ne dogodi ... Nemoj se uvaliti u nevolju...Pazi da ne napraviš što ne smiješ... Na našem tržištu postoji nekoliko knjiga, udžbenika i priručnika o seksualnom odgoju za djecu i za mlade. Pitanje je koliko su oni dostupni tim skupinama  ukoliko im ih, samoinicijativno,  ne kupe roditelji? Nije mi poznato da u školama djeci i roditeljima preporučuju neki od priručnika ili knjiga o seksualnom zdravlju. Područja unaprijeđenja u Hrvatskoj ima puno: prvo i najvažnije je uvođenje sustavnog, znanstveno utemeljenog seksualng obrazovanja u osnovne i srednje škole. Nadalje, kroz vrtiće i škole uključiti roditelje u edukacije o tome kako razgovarati sa svojom djecom o seksualnosti. Kroz knjižnice i čitaonice omogućiti djeci i mladima da im priručnici i knjige o seksualnom zdravlju i osobnoj odgovornosti budu dostupne te organizirati susrete sa stručnjacima koji se bave područjem seksualnog zdravlja a koji djeci i mladima, primjereno njihovoj dobi, mogu govoriti o vrijednosti seksualnog zdravlja i vlastitoj odgovornosti za cijeli život. Dakako, i mediji bi mogli učiniti puno – snimanjem i prikazivanjem edukativnih fimova i video spotova o seksualnom zdravlju, objavljivanjem znanstveno utemeljenih tekstova pristupačnih mladim osobama.... Posla je puno, za sada se ne radi dovoljno. 

---