Seksualna edukacija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je
provedeno nekoliko istraživanja o tome što mladi znaju o seks i seksualnom
zdravlju i na koji način dolaze do zanja o temama vezanim uz seksualnost te
kakve su im seksualne navike? Neka od istraživanja su provodili: Ženska soba, CESI, Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju
Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa suradnicima te Zavod za humanu reprodukciju zagrebačke
Klinike za ženske bolesti i porode.
Rezultati istraživanja kazuju nam da je stanje loše. Mladi misle da sve
znaju o seksu, a zapravo ne znaju. Većinu informacija dobivaju iz medija i od
vršnjaka, najčešće nepouzdanih izvora. Odgovore traže na Internetu bez kontrole
vjerodstojnosti i znanstvene utemeljenosti tih stranica. Mladima, osim znanja i
informacija, nedostaju i komunikacijske vještine, vještine razvoja samosvjesti
i odupiranja pritisku (vršnjačkom i medijskom) te kritički pristup tekstovima,
reportažama i iskazima vršnjaka. Iz podataka dobivenih istraživanjima vidljivo je
da mladi o seksualnosti pričaju u istospolnim vršnjačkim skupinama, te da im je
teško i u stvari najteže razgovarati o seksualnost s partnerom/parnericom, jer
nemaju potrebne vještine za to, a i boje se da partner/ica ne pomisli da od nje
samo žele seks a ne i emotivnu vezu. Također ne razgovaraju s roditeljima o
temama seksualnog zdravlja.
Znamo da nema seksualne edukacije u školama. Pojedine Nevladine udruge
nude radionice, seminare i predavanja o seksualnosti no ona nisu dostupna
većini mladih osoba.
Vrijedno je usporediti se s onima koji čine drugačije: Istraživanje koje
je proveo Savezni ured za zdravstveni odgoj u Njemačkoj, pokazalo je da se
seksualnom edukacijom povećava odgovornost mladih, te da otvoren razgovor i
učenje o seksu uvelike pomaže mladima da se ponašaju odgovorno prema sebi i
prema svojim partnerima/icama. Njemačko je istraživanje pokazalo i to da je seksualna
osviještenost njemačke mladeži rezultat i toga što većina njih s roditeljima otvoreno razgovara o seksu,
među dječacima 58
posto, a među djevojčicama čak 69 posto.
Razgovor roditelja sa svojom djecom o seksualnim temama je još uvijek
nedovoljno prisutan u našem društvu. To nije dobro, no razumljivo je jer ni
većina roditelja nije primila nikakvu seksualnu edukaciju od vlastitih
roditelja. Ako oditelji i pričaju s djecom, to je uglavnom na razini upozorenja
i zabrana: Pazi da ti se ne dogodi ... Nemoj se uvaliti u nevolju...Pazi da ne
napraviš što ne smiješ...
Na našem tržištu postoji nekoliko knjiga, udžbenika i priručnika o
seksualnom odgoju za djecu i za mlade. Pitanje je koliko su oni dostupni tim
skupinama ukoliko im ih,
samoinicijativno, ne kupe roditelji? Nije
mi poznato da u školama djeci i roditeljima preporučuju neki od priručnika ili
knjiga o seksualnom zdravlju.
Područja unaprijeđenja u Hrvatskoj ima puno: prvo i najvažnije je
uvođenje sustavnog, znanstveno utemeljenog seksualng obrazovanja u osnovne i
srednje škole. Nadalje, kroz vrtiće i škole uključiti roditelje u edukacije o
tome kako razgovarati sa svojom djecom o seksualnosti. Kroz knjižnice i
čitaonice omogućiti djeci i mladima da im priručnici i knjige o seksualnom
zdravlju i osobnoj odgovornosti budu dostupne te organizirati susrete sa
stručnjacima koji se bave područjem seksualnog zdravlja a koji djeci i mladima,
primjereno njihovoj dobi, mogu govoriti o vrijednosti seksualnog zdravlja i
vlastitoj odgovornosti za cijeli život.
Dakako, i mediji bi mogli učiniti puno – snimanjem i prikazivanjem
edukativnih fimova i video spotova o seksualnom zdravlju, objavljivanjem
znanstveno utemeljenih tekstova pristupačnih mladim osobama....
Posla je puno, za sada se ne radi dovoljno.
