Kad tijelo ne sluša želju - objavljeno u Sensi br. 50 u veljači 2012.

_
Kada mi se prvi puta javila, moja klijentica je u svom mailu koristila riječi „očajna, kriva, van sebe, ne znam što da radim, ima li mi pomoći“... Pisala mi je o erektilnoj disfunkciji njenog partnera i o svojim osjećajima u situaciji koja je tada trajala već više od godinu dana. Sada su u  terapiji već nekoliko mjeseci,  sve su zadovoljniji rezultatima i počet ćemo uskoro kreirati izlaznu terapijsku strategiju. No, kad mi je poslala prvi mail iz svake njene rečenice čuo se bol i očaj.
Oni su mladi ljudi, oboje u ranim 30-tim godinama. Prije nego su ušli u vezu, poznavali su se dosta dugo jer su bili u istom društvu. On je bio povučen ali njoj oduvijek šarmantan i privlačan. Nakon jedne zabave zbližili su se i počeli se dogovarati za vidjenja sami, bez društva. To je opet trajalo neko vrijeme, ona je mislila da se sve razvija malo sporije od njenih očekivanja zbog njegove povučenosti. Nakon prvog poljupca, računali su da su u vezi ali i dalje se sve odvijalo polako. Od poljupca do prvog milovanja (u odjeći) je prošlo par tjedana. Kroz to vrijeme oni su se oboje jako zavoljeli, osjetili da se jako slažu, da imaju zajedničke interese i da im je vrijeme provedeno zajedno prekrasno. Jedino je njoj bilo malo čudno što se na tjelesnoj razini stvari odvijaju jako sporo no tumačila je to sebi njegovom pristojnošću i finoćom. Napominjem da su oboje živjeli sami, svatko u svom stanu i prilike za tjelesnu bliskost je bilo. Kad su napokon počeli biti goli jedno pred drugim, ona je njegovu nedovoljno čvrstu erekciju pripisivala nervozi i napetosti, te računala da će se s vremenom sve srediti. Nisu otvoreno pričali o tome. I tako je vrijeme prolazilo. Ona se trudila, pokušavala mu pomoći, nastojala biti sexy za njega, smišljala stimulacije i situacije koje bi njemu mogle biti uzbuđujuće. On je erekciju dobivao, ako ga je stimulirala rukom, no u trenutku kad bi trebao penetrirati, erekcija bi se izgubila. Nakon nekoliko mjeseci neuspješnih pokušaja, ona je sebe uvjerila da je problem u njoj, da mu nije dovoljno seksualno privlačna, da mu se ne sviđa njeno tijelo. Vitka je i ima male grudi a vidjela je da je gledao sliku žene s velikim grudima pa je umislila da je u tome problem. Dovela je sama sebe, svojim razmišljanjima do očaja, kako mi je napisala. U jednom trenutku je shvatila da zaista nije sretna, da je sve ono lijepo što je osjećala između njih dvoje prekriveno mislima o seksualnim neuspjesima i njenoj neprivlačnosti i da se ona samo vrti u tom krugu pokušaja i pogrešaka okrivljavajući sebe i svoj izgled.
Tek tada je potaknula otvoreni razgovor koji je njemu bio vrlo neugodan ali je razgovor prihvatio i ispričao joj da je smetenje erekcije imao u ranim 20-tima, da je zadnjih 6 godina izbjegavao seksualne veze zbog neugode i straha od erektilne disfunkcije s partnericom. Kad masturbira ima erekciju i nema problema s ejakulacijom. Ne krivi nju, ona mu je privlačna, ne zna o čemu se radi i osjeća se jako nemoćan i nesposoban kao muškarac.
Ona je tada potražila pomoć, na Internetu pronašla moju web stranicu i pisala mi. Na prvi susret je došla sama i pričala mi o tome kao se osjeća i pitala da li ima šanse da se njenom partneru ali i njihovoj vezi, pomogne. Na slijedeći sat je došao i on, uz veliku dozu nelagode.  Uz vježbe i razgovore uspjeli su izgraditi novu seksualnu dinamiku u svojoj vezi i on je počeo imati čvrste erekcije te može imati penetrativni seks. Vjerujem da će terapija uskoro završtiti na njihovu veliku radost.
Kad se žena susretne s erektilnom disfunkcijm kod partnera, važno je da što prije povede otvoreni razgovor s njim i da sazna da li je on već imao iste smetnje ili mu se to događa prvi puta? Ako je već imao smetnje, kako se nosio s njima? Da li je bio kod urologa ili seksualnog terapeuta, da li zna nešto o uzrocima njegove disfunkcije? Naime, važno je znati da erektila disfunkcija može imati organske, psihogene ili kombinirane uzroke. Često se kod organskog uzroka nadoveže i strah od neuspjeha kao psihogeni uzročnik pa tada govorimo o kombiniranim uzrocima.
Tri su pitanja koja mogu biti putokaz da li se muškarac treba javiti urologu zbog sumnje na organski uzrok ili pak seksualnom terapeutu zbog sumnje na psihogeni ili kombinitani uzrok:
1.    Da li ima redovne (par puta tjedno) jutarnje erekcije?
2.    Da li ima čvrstu erekciju kad masturbira?
3.    Da li mu se nekada u danu jave spontane erekcije ne vezane uz seksualni podražaj?
Ako je odgovor na ova pitanja NE, onda je potrebno otići urologu. Ako je odgovor na ta pitanja DA, onda put vodi seksualnoj terapiji.
Organski uzroci su prisutni u oko 20-50% slučajeva i to su: dijabetes, multipla skleroza, insuficijencija bubrega, periferna neuropatija, ozljede leđne moždine, deficiti hormona, alkoholizam, lijekovi za snižavanje krvnog tlaka, antidepresivi, antipsihotici, nadalje kanabis, kokain i sl. Pušenje je također faktor rizika.
Psihogeni uzroci mogu biti: stanja stresa, strah od neuspjeha, osjećaj krivnje (seks je nešto loše, prljavo i sl.), nevjera, neugodni seksualni doživljaji iz djetinjstva,  smanjenje seksualne želje, gubitak interesa za partnericu, anksiozni i depresivni poremećaji...
    Kad su erektilne smetnje prisutne u vezi, važno je da partnerica koja se boji da je problem u njoj i da ona nije dovoljno privlačna svom dragom, otvoreno pita da li mu je privlačna i da li on želi seks s njom? Kod velike većine mojih klijenata s erektilnim smetnjama radilo se o tome da oni silno žele imati seksualni odnos  sa svojom partnericom, sanjaju da vode ljubav s njom i jako pate što ga ne mogu imati i što ne mogu biti „pravi muškarci“ svojim partnericama. Važno je otvoreno o tome govoriti i na taj način maknuti dio napetosti u seksualnoj dinamici. Važno je i jasno se postaviti i tražiti pomoć stručne osobe. Rijetko si muškarci sa erektilnom disfunkcijom mogu sami pomoći. Naime, količina nervoze, frustracija i nezadovljstva koje se u takvim situacijama javi učvršćuje smetnju. U našoj kulturnoj atmosferi, muškarac kojem se ne diže nije „pravi“, to je „katastrofa“ i „smak svijeta“. Citirala sam izraze koje neki moji klijetni koriste kada žele opisati svoje stanje kad penis „otkaže poslušnost“. Upravo zbog toga nije za očekivati da će se situacija srediti sama od sebe.
    Dakako, važno mi je napomenuti da nisu sve smetnje erekcije dugotrajne i da ne treba odmah uključivati alarm i tražiti pomoć stručnjaka. Naime, postoje privremene smetnje erekcije kod određenig broja muškaraca koje čine da muškarac u prvo vrijeme s novom partnericom ne može postići erekciju. To može trajati nekoliko tjedana ili mjesec-dva i onda se, kako se muškarac opustio u vezi i kako se napetost zbog nove partnerice smanjila, erekcija vrati i par može imati seksualne odnose. Muškarci koji imaju tu smetnju to znaju jer su bili već u sličnim sitiacijama te očekuju da će se situacija uskoro normalizirati. Dobro je da to kažu partnerici, da ne taje, kako se ona ne bi osjećala nepotrebno loše i krivila sebe.
Također mi je važno reći, naročito čitateljicama koje još nemaju seksualnog iskustva,  da za vrijeme penetracije penis nije uvijek jednako čvrst i da je normalno da se malo opusti pa opet učvrsti i da takve oscilacije u čvrstini erekcije nisu erektilne smetnje već normalno funkcioniranje.
No, ako se nađete u situaciji kao moja klijentica s početka teksta, ne oklijevajte, razgovarajte s partnerom, upoznajte situaciju i nikako ne krivite sebe. Time nećete pomoći partneru a sebi ćete jako otežati situaciju.