Dok počinjem pisati ovaj tekst, u sjećanju oživljavam moje klijentice koje su mi pričale o situacijama kad su slučajno vidjele ili čule roditelje kako vode ljubav. Nekima su takvi doživljaji iz djetinjstva bili dio normalnog odrastanja i spomenule su ih uz put i to samo zato što sam ih ja specifično pitala. No, nekima su takvi doživljaji bili izuzetno neugodni, ostali su u njima i izazivali neke seksualne smetnje u njihovoj odrasloj dobi.
Kad mi dođe klijentica ili klijent s nekom seksualnom smetnjom, na početku terapije imamo detaljan razgovor o njihovom seksualnom razvoju i seksualnom iskustvu u životu do dolaska na terapiju. Između ostalog, pitam ih da li su kao mali slučajno ušli roditeljima u sobu i vidjeli ih ili čuli dok su vodili ljubav ili da li su spavali u istoj sobi s njima pa su ih na taj način čuli ili vidjeli? Ako da, pitam ih kako se sada osjećaju u vezi s tim doživljajem? Kao što sam već spomenula, nekim osobama viđenje roditelja dok vode ljubav neće izazvati neugodu. No, ponekad čujem od klijentica koje su roditelje vidjele ili čule da ih je bilo jako sram, da im je bilo neugodno, da su se osjećali krivima i da i sad kad se toga sjete osjećaju neugodu. Jedna klijentica mi je pričala da bi mama i tata ostali dulje u dnevnoj sobi gledajući televiziju ili radeći nešto a onda bi potiho došli u sobu u kojoj su svi zajedno spavali i pogledali bi da li curice spavaju i kad bi „vidjeli“ da one spavaju onda bi oni vodili ljubav. Njoj su ti zvukovi bili jako neugodni i kaže da je uvijek ležala u strahu čekajući kad će oni doći i kad će ih opet čuti i nikada nije mogla zaspati dok oni ne dođu, a kad bi mama provjeravala da li one spavaju od straha i srama bi se pravila da spava. Kaže da joj je to bilo strašno mučenje ali se nikada nije usudila roditeljima reći da je budna. Ona je došla jer je seksualni odnos osjećala kao nešto prijeteće i ružno i jako se teško mogla opustiti i prepustiti u vođenju ljubavi sa svojim partnerom. Jedna druga moja klijentica mi je pričala da je slušala kroz zid koji je dijelio njenu sobu od roditeljske sobe, svoje roditelje dok vode ljubav. Ona je čula glasove svoje mame koje je protumačila kao stenjanje i jaukanje koje je mami izazivalo bol. Nikada nije s mamom razgovarala o tim zvukovima iz spavaće sobe koje je čula i odrasla je s idejom da je mama iza zida spavaće sobe patila i jaukala. Ona je došla na terapiju s vaginizmom. Dakako, nisu sve situacije iste – ponekad djeca vide roditelje ispod pokrivača i na taj način ne dožive veliko iznenađenje. No, ako dijete vidi roditelje u samom činu, otkrivene i gole, može seksualni čin doživjeti kao agresiju. Par koji vodi ljubav može biti pun strasti i time drugačijeg, neobičnog izraza lica, pokreti mogu biti neobično brzi za dijete, praćeni glasovima koje roditelji ne ispuštaju u dnevnim situacijama. Za malo dijete, koje još ništa ne zna o seksualnosti odraslih ljudi, takva situacija zaista može djelovati jako agresivno i time izazvati strah. Ako djeca ne vide roditelje već ih samo čuju, glasove koje roditelji ispuštaju u strasti, dijete može protumačiti kao stenjanje od bola ili kao jaukanje što može u djetetu izazvati strah da je jednom od roditelja događa nešto loše i bolno. Ako je dijete možda još svjedočilo svađama roditelja preko dana, onda takve zvukove može povezati sa svađom i ponovo osjetiti nesigurnost oko toga što se događa s roditeljima. Ako je dijete nešto starije i već ima neko znanje o seksualnosti i intimnosti odraslih i naročito ako doživljava u svom domu da je seksualnost nešto o čemu se ne govori kao da ne postoji, ili da je sramotno, loše, možda i grijeh, onda će slušanje roditelja ili slučajno viđenje izazvati sram i osjećaj krivnje jer su prisustvovali nečemu što nije pristojno, što je loše o čemu se ne priča. Mojim klijenticama, koje sam spomenula na početku teksta, bilo je jako neugodno slušati ili osjetiti roditelje dok vode ljubav. Sve od reda su osjećale sram i krivnju i niti jedna nije nikada roditeljima rekla da ih je čula i da joj je to bilo tako teško, pa čak i traumatično. Većina njih nije željela to reći roditeljima niti za vrijeme terapije. Pretpostavljale su da bi i roditeljima i njima bilo jako neugodno a neke su mislile i da bi se roditelji osjećali jako krivima zato što nisu bili pažljiviji i odgovorniji. Dakle, osjećaji straha, sramote i krivnje povezani sa seksualnošću u djetinjstvu nekim će osobama kasnije u životu izazvati seksualne smetnje. Važno mi je još jednom naglasti da se to ne događa svakome i svaki puta, ali kod nekih osoba, koje ne uspiju proraditi svoje iskustvo koje im je izazvalo neugodu, nelagodu i sram i ako te emocije nose u sebi kroz život, mogu se javiti kasnije u životu, već spomenute, seksualne smetnje. Što roditelji čine kad ih dijete „uhvati“? Po iskustvu mojih klijentica, uglavnom ništa. Niti jedna klijentica koja mi je, s bolom pričala o tom doživljaju, nije od mame i tate dobila neko lijepo objašnjenje. Ponekad zato što mama i tata nisu niti znali da ih one čuju a ponekad vjerojatno i zato što je i roditeljima bilo jako neugodno i nisu znali što bi učinili ili rekli. Jedan klijent, koji je ušao mami i tati u sobu dok su vodili ljubav sjeća se da je tata izašao za njim i da je popričao i pokušao mu objasniti da to što je vidio izgleda čudno ali da sve mame i tate to rade, da je to lijepo i dobro. I to bi bilo najbolje – odmah reagirati, odmah djetetu reći da se događalo nešto neobično ali mami i tati lijepo i da odrasli ljudi i na taj način pokazuju svoju ljubav. I svakako naglasiti da dijete nije krivo što ih je vidjelo. Dakako da nije rijetko da roditelji, na početku zajedničkog života a tada često imaju još malu djecu, žive u malim stanovima ili u zajednici s roditeljima i da za njihovu malu obitelj imaju samo jednu spavaću sobu. Isto tako nije rijetko da roditelji po noći ostavljaju otvorena vrata soba da čuju dijete ako se vrti u krevetu ili ako plače. Ono što želim naglasiti u ovom tekstu je odgovornost roditelja da predvide eventualne moguće nezgodne situacije. Ako ste sada mama malog djeteta, uzmite iskustva ovih mojih klijentica ozbiljno i pokušajte organizirati intimne trenutke vas i vašeg partnera na što je moguće odgovorniji način. Ako imate samo jednu spavaću sobu, ponekad kad izgleda da dijete spava, ono je možda budno i u strahu čeka da ne čuje nešto što ne želi čuti. Vođenje ljubavi u nekoj drugoj sobi je uvijek bolji izbor. Ako druge prostorije nema, onda postoji drugo vrijeme, odnosno vrijeme kada dijete nije u stanu. Ako imate običaj ostavljati otvorena vrata da čujete dijete onda nemojte voditi ljubav u toj sobi. Ako zatvarate vrata, ključ u bravi je jako dobro rješenje. Ako se dijete od početka nauči da su vrata mamine i tatine spavaće sobe po noći zaključana i da ono može uvijek kucati te da će mu roditelji tada otvoriti vrata, ono će to moći prihvatiti. Nakon što sam upoznala priče mojih klijenica i klijenata kad god mogu, roditeljima male djece naglašavam da budu oprezni jer je odgovornost u potpunosti na njima jer su oni roditelji. Seksualnost je lijepa i dobra i treba pomoći djeci da odrastu doživljavajući i roditeljsku i svoju seksualnost kao nešto dobro i vrijedno. Neugodni doživljaji povezani sa seksualnošću djeci nisu neophodni u odrastanju. I na roditeljima je odgovornost da ih zaštite koliko god mogu.
0 Comments
Kad je K ušla u moju praksu, bila je vidno nervozna. Doduše, često su klijentice nervozne na prvom susretu, ali sam osjetila da je ta nervoza kod nje jača i da je njena napetost veća nego što to uobičajemo viđam kod klijentica koje dođu prvi puta. Na početku prvog susreta, pitam neke podatke koji su mi važni – jedno od pitanja je i da li su u vezi/braku ili sami. Kad sam postavila K to pitanje, rekla mi je umjesto odgovora „Zato sam i došla.“ Dok nije izgovorila prvu rečenicu, sva ona nervoza i napetost koju sam osjećala se još malo povećala i onda je rekla u jednom dahu „U vezi sam s oženjenim muškarcem već 2 godine. Njegova žena i dvoje djece ne znaju za njegovu vezu samnom. Užasno me je sram jer nikada nisam mislila da bih ja bila osoba koja će biti u vezi s oženjenim muškarcem, to je protiv mojih stavova... ali eto dogodilo se. Volim ga i mrzim sebe i ne znam kako dalje.“
Slušala sam ju i prisjetila se sličnih situacija u kojima su mi klijentice, nekada u suzama, nekada s bijesom, pričale o svojim vezama s oženjenim muškarcima. Svaka je priča posebna i svaki je odnos jedinstven, no moje klijentice koje su mi pričale o svojim vezama s oženjenim muškarcima imale su nešto zajedničko – svaka je bila nesretna i svaka je očekivala da se on rastane od žene i počne živjeti s njom. Nemaju sve veze s oženjenim muškarcima tu zajedničku točku, dakako. Sigurno ima veza u kojima se žene ne osjećaju nesretno kao moje klijentice. Sigurno ima veza koje imaju drugačiju dinamiku, no ja želim pričati o vezama u kojima su žene te koje čekaju i koje su nesretne jer sam imala više klijentica, uključujući i K, s takvim životnim pričama. Kod K se cijela priča odvijala postepeno. Poslovno je surađivala s muškarcem u kojeg se s vremenom zaljubila. Kaže da je u toj poslovnoj suradnji on bio vrlo topao, podržavajući. Malo po malo poslovne teme su dobile dodatak i u privatnim temama, pa joj je zatim počeo slati SMS-ove za ugodan dan i laku noć, te je pokazivao iskren interes za njene probleme i njen život. Kaže da se zaljubila u te njegove znakove pažnje. Počela je jedva čekati da ga vidi ili da dobije njegov SMS. Kaže da, kada gleda iz sadašnjeg trenutka, točno može prepoznati mjesta gdje nije trebala napraviti korak naprijed nego nazad ili bar stati ali kaže da tada, kada se sve događalo nije uopće mogla osjetiti da prelazi granice koje bi si inače dopustila. Zaredale su se kavice vezane uz posao, pa je onda slučajno došla i jedna kava za vikend (dakako, povod je bio poslovni, ali sada kaže da žali što je pristala na tu kavu). Nakon prve kave vikendom, došlo ih je još nekoliko i taj joj je čovjek postao jako bliska osoba (u kojeg je ona već bila zaljubljena ali to nije izgovorila). Znala je da je u braku i da ima dvoje djece i kaže, znala je da ne bi nikada ušla u ljubavničku vezu s oženjenoim muškarcem. No, kaže, sad zna, da nije dobro poznavala sebe. Prvi seksualni dodiri su se dogodili uz dosta vina i (pre)malo razmišljanja i nakon toga joj je već počelo biti teško. Kaže da je to bio predivan seksualni odnos, nikada prije toga nije osjetila toliki užitak ni toliku bliskost s nekim muškarcem. Teško je bilo ne poželjeti još takvog užitka. Njegovi dodiri otvarali su u njenom tijelu posebne osjete, svirali posebnu glazbu, kako sama kaže. U seksualnom odnosu s njim zaboravljala je da je on u braku, da je njihova veza skrivena, da je ona tajna ljubavnica, da oboje lažu. Helen Fisher, doktorica antropologije, koja se bavi istraživanjem izražavanja kemije ljubavi, kaže da kad se zaljubimo, dolazi do dramatičnog pomaka svijesti – predmet ljubavi dobiva posebno značenje. Ta je pojava povezana s time što čovjek nije u stanju osjetiti romantičnu strast prema više osoba odjednom. Nadalje, Helen Fisher je ustvrdila da čovjek opsjednut ljubavlju gotovo svu svoju pozornost usmjerava na voljenu osobu a pri tome zanemaruje posao, prijatelje, hobije, obitelj... Zaljubljena osoba počinje preuveličavati sitnice povezane s voljenom osobom i previše pozornosti poklanjati pozitivnim osobinama svojih dragih pri čemu zanemaruje realitet. To se bilo dogodilo K, kaže da je doslovce izgubila pojam o dobrom i lošem, o etičnom i moralnom, što joj je prije bilo važno. Jedino o čemu je mislila je bilo kako što češće i što više biti s voljenom osobom. Osjećala je da je on najdivnija osoba na svijetu i da više takvu osobu nikada neće sresti. Ako ga izgubi za nju više neće biti sreće na svijetu. Kaže da je isto osjećao i on i počeo joj je govoriti da se želi rastati od žene i biti s K. Ona vjeruje da je njegova zaljubljenost bila iskrena i da je sve to što joj je rekao o njegovim osjećajima, bilo stvarno. Već možete razumjeti da je nekoliko mjeseci proletjelo „na ljubavničkim lakim krilima“ kao što je rekao Shakespeare. No uz ljubavnička laka krila ide i druga strana medalje a to je očaj. Ljubavnički osjećaji uzdižu se u nebesa, kaže Helen Fisher, ali i tonu u dubine. Čim voljena osoba malo smanji pažnju, ne javlja se redovno, ne naziva ili ne pokazuje zanosnu pažnju, druga osoba pada u očaj. A biti u vezi s osobom koja je tuđi muž znači da neće biti uvijek i u svakom trenutku poziva, sms-ova, susreta. I očaj će biti čest gost. Kaže K da sada vidi još trenutaka kada je „trebala“ izaći iz te veze, trenutaka u kojima se zadovoljila s manje nego mrvicama ali tada nije mogla. Iako je bilo čestih trenutaka očaja, trenuci blaženstva dok su bili zajedno su ih nadvladavali. Toliko ga je idealizirala, da je, kada je prvi puta spomenuo da mu je teška pomisao da ne živi sa svojom djecom i da ga boli razmišljanje da će, kad se rastane, s djecom biti samo povremeno, pomislila kako je divan otac i divan čovjek kada razmišlja o svom odnosu sa djecom na takav način. Da skratim priču, on se, a prošlo je dvije godine od njihovog prvog seksualnog odnosa a još pola godine više od početka zbližavanja, nije rastao od svoje žene. Stalno su bile neke prepreke – još neotplaćen kredit, ženini problemi u firmi i mogućnost otkaza, bolest djeteta.... Rekla mi je da više u stvari ni ne očekuje da će se on zaista rastati, ali u ove dvije godine ona je organizirala život tako da bude njemu dostupna, sve je usmjereno na njega i njihovu vezu i sad ne zna kako ponovo uzeti svoj život natrag. Iako je u njoj sada već dosta bijesa na njega i situaciju u kojoj se nalazi, ipak osjeća da bi prekinuti s njim bilo strašno. I s K i sa ostalim klijenticama u sličnim situacijama razgovaram vrlo otvoreno jer vjerujem da je ljekovito nazivati stvari pravim imenom. Pitam ih da razmisle o tome da svoje najbolje i najljepše daju muškarcu koji je svoje nabolje i najljepše već obećao drugoj ženi? Potičem ih da razmišljaju o tome da li im je dovoljno da dobivaju samo skrivene i ukradene trenutke, umjesto da punim plućima dišu i primaju ljubav čovjeka koji je slobodan baš za nju i koji je izabrao baš nju. Također ponudim im da nacrtaju ili naprave kolažem svoje žensko dostojanstvo u vezi u kojoj jesu a onda onakvo dostojanstvo žene kakvo bi željele osjećati i nositi u sebi. Dok je K crtala svoje dostojanstvo sjetila se poznanice njihove obitelji za koju je znala da je 20 godina bila ljubavnica oženjenom čovjeku i čekala da njegova djeca odrastu pa da se on onda rastane i da njih dvoje počnu živjeti zajedno. Njegova djeca su odrasla a on se nije rastao. K je počela plakati jer je, sjetivši se te žene i sjetivši se s koliko sažaljenja su susjede pričale o njoj, uspjela osjetiti svoje žensko dostojanstvo i ponos koji kao da je zatrpala negdje duboko u sebi i kao da ih nije mogla osjetiti. I zaista, kad slušam klijentice koje se nalaze u sličnim situacijama, pitam se koliko su u kontaktu sa svojim bićem i sa svojim dostojanstvom žene. Koliko im je odnos sa samom sobom važniji nego odnos s muškarcem koji ih voli, ali nije u stanju prvo prekinuti odnos i rasčistiti situaciju u kojoj se nalazi i onda se potpuno predati baš njoj. Čvrsto vjerujem da je izlaz iz takvih, neravnopravnih veza upravo u jačanju i njegovanju onog divnog ženskog bića koje je u svakoj od nas. U njegovanju i jačanju mudre, iskrene žene koja neće pristati na mrvice onog što je tuđe već će htjeti pristati samo na ravnopravnog, iskrenog partnera spremnog na predanost u vezi. Završit ću sa riječima K „Pa stvarno, ako on nije odlučan da bude samo sa mnom u javnoj vezi, onda stvarno nije dovoljno dobar za mene.“ Ne rijetko me moje klijentice (i klijenti) pitaju o erogenim zonama, točnije pitaju me da li je „normalno“ da ih dodir po baš tom i tom dijelu tijela (ne)uzbuđuje jer su čitale da su ti i ti dijelovi naših tijela erogene zone a neki drugi dijelovi tijela to nisu. Pa, kad se dogodi da njihova tijela reagiraju drugačije nego što su pročitale da treba, budu zbunjene. Njačešće im kažem da je najvažnije da je njima lijepo i ugodno pa ma koji dio tijela se dodirivao. Vjerujem da je to zlatno pravilo – upoznati svoje tijelo i napraviti vlastitu mapu erogenih (ili kako god ih nazvali) zona koje će pružiti užitak i zadovoljstvo.
Definicija erogenih zona glasi: „Dio tijela koji draženjem pobuđuje erotsku želju... Može obuhvaćati i posebna osjetila koja izazivaju seksualnu uzbuđenost.“ (Taber's Cyclopedic Medical Dictionary). Dakako, čitajući ovu definiciju pažljivo, ne dobivamo preciznu informaciju lociranu na određene dijelove tijela jer u stvari svaki dio tijela nas u određenim okolnostima može seksualno uzbuditi. Američki seksualni terapeut, Marty Klein, koji je već više puta bio u Hrvatskoj i održao nekoliko zanimljivih predavanja, kaže da je pojam „erogena zona“ zastario i ograničen te da naša kultura pomoću njega neprestano pokušava razdvojiti seks od ostalog života. Kaže da razmišljanje o erogenim zonama svakog od nas dijeli na dva različita tijela – seksualno i „ono drugo“ i time nas ograničava i zbunjuje u doživljavanju jedinstvenosti i seksualnosti cijelog našeg bića. Možda ste, čitajući o erogenim zonama naišli i na podjelu na primarne i sekundarne erogene zone. Pod primarnim se smatraju genitalije a pod sekundarnim drugi dijelovi tijela kao npr. usne, grudi, vrat. Dakako, govori se i o „skrivenim“ erogenim zonama, o kojima ću više govoriti malo kasnije. Bez obzira na definicije i podjele, bez obzira da li vas uzbuđuje dodirivanje dijelova tijela onako kako piše u nekom priručniku ili vas upravo suprotno, dodiri tog dijela tijela čine nervoznima i smetaju vam, možete biti mirni jer to što vas uzbuđuje ili ne uzbuđuje je dio vaše osobne mape erogenih zona i ona je važeća za vas, ne mora biti važeća niti za jednu drugu osobu. Dakako, važno je i zrelo da svoju osobnu mapu erogenih zona predstavite svom partneru. Na koji način ćete to učiniti, vaš je izbor. Možda ćete mu u nekoj senzualnoj igri prošaputati što vam se sviđa i gdje želite da vas dodiruje; možda će vam biti prihvatljivije da njegove ruke stavite na mjesta koja želite da vam dodiruje ...ili ne neki treći način. A možda ćete zajedno kreirati mapu erogenih zona istražujući područja vaših tijela zajedno. Često klijentima koji nemaju neku seksualnu smetnju, već pokušavaju obnoviti svoj seksualni život i unijeti novu strast u njega, preporučujem vježbu istraživanja vlastitog i partnerovog tijela. Ta vježba im može pomoći da dođu u bolji kontakt s vlastitim tijelom kao i u bolji kontakt s tijelom partnera/ice. A može im pomoći i da otkriju takozvane „skrivene erogene zone“. Vježbu je najbolje raditi u vrijeme kada niste previše umorni jer umor može biti distraktor i onemogućiti jači osjet. Također je dobro dio vježbe raditi otvorenih a dio vježbe zatvorenih očiju, da istražite i da li ima razlike u osjetilnom doživljaju kada imete zatvorene ili otvorene oči. Neki parovi vole šaputati za vrijeme ove vježbe ali barem dio vježbe dobro bi bilo učiniti bez verbalne komunikacije pa da se i na taj način istraži da li je usmjerenost na dodir jača uz šaputanje ili bez njega. Vježbu radite goli u toploj prostoriji. Ako volite, možete uključiti i neku laganu glazbu u pozadini, jer i određena glazba može pojačati uzbuđenje. Dišite duboko i otvorite svoja osjetila. Jedna osoba legne a druga osoba istražuje njeno tijelo (nakon nekog vremena zamijenite uloge) . Redoslijed dodirivanja određuje svaki par za sebe, no ove dijelove ne bi trebalo preskočiti (to su one, prije spomenute skrivene erogene zone): stopala, stražnji dio koljena, unutrašnji dio bedara, međica, stražnjica, leđa, donji dio trbuha, ramena, dlanovi i zapešća, vanjski rub dlana, prsti i spojevi među prstima, ušne resice, kosa i vlasište. Kad spominjem kosu i vlasište, želim spmenuti da je odličan pomagač za istraživanje uzbudljivosti kose i vlastišta masažer za glavu - malo žičano pomagalo koje ponegdje zovu „Orgazmotron“ jer kažu da nježno masiranje ženskog vlasišta pomaže da se žena opusti i lakše doživi orgazam. Zanstvena utemeljenost toga mi nije ponata no mnoge moje klijentice koje su isprobale takvu masažu vlasišta s partnerom svjedoče da im je to bilo jako veliki izvor užitka i prepuštanja. Dakako pustite vlastitoj mašti i kreativnosti da izađe i pronaći ćete još dijelova koji će biti značajni na vašoj mapi erogenih zona. Kad smo uzbuđeni naša tijela često vole intenzivniji i jači dodir nego kad nismo uzbuđeni tako da budite mudri u gradaciji dodira. Istraživanje treba započeti pažljivo i nježno a onda kako uzbuđenje raste, može se dodire pojačati i intenzivirati. Dobro je istraživati vrste i jačine dodira jer i način na koji dodirujemo neku erogenu zonu može učiniti da ta zona izazove više užitka. Nisam do sada spomenula jedan organ koji nam je i te kako važan kad govorimo o erogenim zonama a neki ga nazivaju i najvažnijom erogenom zonom – a to je mozak. Seksualne reakcija u tijelu se temelji na nekom podražaju koji dolazi iz naših pet osjetila koji se obrađuje u mozgu. Naše tijelo će reagirati na seksualni način samo ako mozak protumači taj dodir ili miris (ili zvuk) kao erotski podražaj. Dakle, naš je mozak posrednik u procesu erotskog podraživanja i uzbuđivanja i zbog toga zaista možemo reći da je mozak temeljna ili najvažnija erogena zona. Pokušajte istraživati i svoja razmišljanja i stavove o tome što je vama erotično a što nije. Pokušajte razmišljati o nekom dio tijela koji vam nije erotičan kao da je to jedan od najerotičnijh dijelova tijela – dodajte vlastite fantazije koje vam mogu pomoći. Dodajte i mirise u vašu igru – ako osjećate neki miris u vrijeme kada ste seksualno uzbuđeni i nadraženi moguće je da vam taj miris u nekoj drugoj situaciji prizove sjećanje na taj trenutak uzbuđenja i tako vam pomogne da se ponovo uzbudite. Dodajte i okuse. Pomičite polako granice vlastitih erogenih zona dok na vašoj mapi ne bude puno više takvih zona nego što ih je bilo u početku istraživanja i razmišljanja. I ne zaboravite vaša mapa erogenih zona nije statična već dinamična. Ona se mijenja kako se mijenjate vi i mijenja se i kako se mijenja vaš odnos s partnerom. Nosite ju sa sobom u novu vezu, predstavite ju novom partneru jer on vašu mapu još ne poznaje ali dajte slobodu promjenama koje se mogu dogoditi s novim istraživanjima vlastitog tijela i stavova. Prošli tjedan su mi dvije klijentice i jedan klijent, neovisno jedni o drugima, pričali o svojoj odgovornosti u seksualnim odnosima u kojima se nalaze. Priče su bile poprilično različite jer se radi o različitim ljudima i različitim vezama, čak je i pogled na odgovornost bio s poprilično različitih aspekata, ali zajednička im je bila ta tema odgovornosti u seksualnim odnosima.
Pita se jedna klijentica koja je na početku terapije, kolika je njena odgovornost za seksualne smetnje koje ona i partner imaju u vezi? Da li je njena emocionalna suzdržanost, jer je poprilično emocionalno introvertirana, pridonijela njihovom ne razumijevanju, međusobnim okrivljavanjima za ne baš uspješne seksualne odnose i za njenu ne mogućnost doživljavanja orgazma s ovim partnerom? Klijent kojeg sam spomenula se pita o svojoj odgovornosti u vezi sa svojim djevojkom te da li bi bilo ispravnije ostati ili prekinuti vezu s njom jer već neko vrijeme osjeća da mu ona više nije seksualno privlačna kao prije te da ne uživa u seksualnim odnosima s njom. Često sanja seksualni odnos sa nekim drugim ženama i pita se kako bi mu bilo da je u vezi s nekom drugom. On i djevojka su zajedno nekoliko godina, ušli su u vezu zaljubljeni i sretni sa željom da budu zajedno zauvijek. A on sad ne zna što je ispravnije u ovoj situaciji. Treća kijentica, koju sam spomenula je u braku, ona i muž dolaze zajedno na terapiju zbor razlika u razini seksualne želje, a povremeno ona dolazi i sama. Na posljednjem susretu na kojem je bila sama, pitala se da li je u redu što ponekad ima seksualne odnose sa svojim mužem iako ih u stvari tada ne želi jer bude umorna ili rastresena zbog mnogih obaveza ali ne želi njemu „uskratiti“ seks jer je svjesna koliko ga on želi i da bi on u stvari želio još puno više seksualnih odnosa nego što ih njih dvoje imaju. Njoj ti odnosi budu ponekad bolni jer ne bude dovoljno uzbuđena. Pita se da li bi trebala preuzeti odgovornost i reći mu svaki puta kako se osjeća te da ne želi seks no strah ju je što bi to moglo činiti njihovom braku koji je njoj središte njenog svijeta. Spomenuti klijent i klijentice, kao i mnoge druge s kojima radim, našli su se u situacijama kada propituju svoju odgovornost za seksuane odnose u kojima jesu ali i za svoj odnos prema vlastitoj seksualnosti, prema svom seksualnom biću. Što je to što nas kao oblikuje da budemo takva seksualna bića kakva jesmo? Dakako, odgoj u ranom djetinjstvu ima veliki utjecaj na naše seksualno formiranje i na (ne)poznavanje i (ne)prihvaćanje vlastitie odgovornosti u seksualnim odnosima u našem životu. Seksolozi Ehrenberg i Ehrenberg, kažu da postoje četiri osnovna načina na koje roditelji reagiraju na seksualnost u svakodnevnom životu u svojim obiteljima a koji utječu na formiranje seksualnog bića njihove djece: 1. Seksualno potiskujući – takvi roditelji vrlo jasno daju djeci poruku da je seks loš i pokvaren. U takvim obiteljima su zabranjeni „prosti“ vicevi i riječi, golotinja. Kada govore o seksualnosti kažu npr. „To je opasno.“ „To je jako loše.“ „To ne smiješ raditi.“ Takva djeca izgrade dosta straha oko vlastite seksualnosti. 2. Seksualno izbjegavajući – takvi roditelji su tolerantniji u stavovima da je seksualnost zdrava a ne loša, no kod ovih roditelja je prisutan sram i nepristupačnost kad se spomene seks. Iako ne nose negativne stavove o seksu, izbjegavaju otvoreni razgovor o seksu ili ako razgovaraju to je u obliku predavanja i edukacije. Nenamjerno izostavljaju komponentu topline i ljubavi u seksualnosti a djeca to vrlo brzo prepoznaju i usvajaju. 3. Seksualno opsesivni – takvi roditelji gledaju na seksualnost kao nešto zdravo i dobro, no idu i dalje od toga i seks ne rijetko stavljaju u središte u obiteljskom životu. Nemaju jasan uvid što je odgovarajuće za razvojnu fazu u kojoj je njihovo dijete, npr ne spremaju časopise s golišavim slikama već ih ostavljaju po stanu. Vrlo su liberalni i njihovi stavovi i ponašanja mogu biti preplavljujući i posramljujući za djecu. 4. Seksualno ekspresivni – takvi roditelji uspjevaju ugraditi seksualnost u svoj život na uravnotežen način. O seksualnim se temama govori otvoreno kada je prikladno i u skladu s uzrastom svoje djece. Djeci se na njihovo ponašanje stavljaju razumne granice. Seks prikazuju kao nešto zdravo i pozitivno ali u što se ne srlja. Kad razgovarama sa klijenticama o njihovom seksualnom biću one prepoznaju u svojoj obitelji neki od opisanih načina reagiranja roditelja na seksuanost. Najmanje klijenata se, nažalost, pronađe u ovom posljednjem, seksualno ekspresivnom načinu. Dakako upravo takav pristup roditelja može nam omogućiti najzdraviji način izgradnje svoje seksualne odgovornosti. Svaki od prva tri načina mogu kod djece izazvati određene inhibicije koje će učiniti da se djete na putu formairanja u odraslu osobu prema svojoj seksualnosti i seksualnoj odgovornosoti postavi na ne-zdrav način. Osim u djetinjstvu naša odgovornost prema vlastitoj seksualnosti nastavlja se formirati tijekom naše rane mladosti i prvih ljubavnih i erotskih kontakata sa osobama koje nas privlače. U toj dobi pred nama je zadatak učenja o svome tijelu i njegovim senzualnim i seksualnim reakcijama; stvaranje identiteta i razvoj zadovoljstva i sigurnosti u vlastitu seksualnu orijentaciju; učenje o seksualnim i romantičnim vezama, intimnosti i odanosti te razvoj vlastitog sustava seksualnih vrijednosti. Ponekad mi klijentice pričaju da su u toj dobi osjećale pritisak vršnjačke okoline i ulazile u odnose koje nisu još željele jer ih je bilo sram reći da ne žele da ih mladići s kojima su se viđale ne počnu ismijavati ili da ne prekinu vezu ako on želi seks a ona još ne. Neke druge su mi pričale da su u toj dobi izbjegavale kontakte s mladićima te da nisu imale nikakva iskustva druženja s njima što je učinilo da se osjećaju ne-željene i ne-privlačne. Svaka od nas može pogledati kakve uspomene nosi iz tog razdoblja i kako su one utjecal na formiranje seksuale odgovornosti prema samoj sebi. Dakako, naš seksulani razvoj i razvoj seksualne odgovornosti ne staje s odraslom dobi već se nastavlja tijekom cijelog života. To je upravo ono što nam omogućava da radimo na sebi i na svom odnosu te da postajemo odgovornije i zadovoljnije osobe. Psiholozi Carl Jung, Erik Erikson, Daniel Levinstom i drugi pisali su o razvojnim aspektima odrasle osobe. Psihologinja Gail Sheehy je pridonijela stajalištu o razvojnim fazama u odrasloj dobi opisujući ih kao niz prolazaka kroz razmjerno predvidljive krize koje pridonose našem rastu. Ona kaže da prolascima kroz predvidljive krize način na koji shavaćamo vlastiti život doživljava promjene u četiri područja percepcije: unutarnji osjećaj sebe u odnosu prema drugima; stupanj sigurnosti vezan uz opasnosti koje osjećamo u životu; naša percepcija vremena – imamo li ga dovoljno ili počinjemo li osjećati da nam vrijeme istječe; te osjećaju životnosti ili stagnacije. „To su nejasne senzacije koje čine temeljne tonove u našem životu i oblikuju odluke na temelju kojih stupamo u akciju.“, kaže Sheehy. Kroz svaku krizu kroz koju prolazimo imamo šanstu postati odgovornije prema sebi, svom tijelu, svom seksualnom zadovoljstvu i svom partneru. Važno je, kad osjećamo da smo na nekom prijelazu, kao na početku spomenuti klijent i klijentice, što iskrenije možemo, sagledamo širinu situacije u kojoj smo i koje su posljedice našeg mogućeg ponašanja. Ne zavaravam se da je to jednostvano ali baš u tome i jest izazov, biti u stanju odgovorno izabrati ili odbiti određeno seksualno ponašanje ili (ne)izabrati određeni odnos, koje će mi omogućiti zadovoljstvo, spokoj i osjećaj vlastite snage. Pitati sebe što mi čini odnos u kojem jesam i način na koji u tom odnosu jesam; što mi čini izbjegavanje odnosa i strah od imaginarne povrede? Ili kakav god da je izazov u kojem se nalazimo. Kaže dr. Christine Northrup, autorica knjige Žensko tijelo, ženska mudrost, (koju često citiram), da trebamo početi od jednostavnih stvari: kad osjetimo umor, odmoriti se, kad osjetimo potrebu za odlskom na toalet, otići a ne potiskivati jer trebamo završiti još ovo i ono; ako nam se plače kad čitamo odlomak neke knjige, pustiti suze da poteku,... obratiti pozornost na to kako se naše tijelo osjeća u određenom trenutku . I onda naučiti to izreći osobi s kojom smo u vezi i malo po malo sve više slušati svoje tijelo i naučiti jasnije komunicirati što želim i što mislim da je dobro za mene a što nije. Dakako, kada živimo u partnerskim odnosima, onda je važno isto to čuti od i poštivati i kod partnera. Zajedničkim rastom odgovornosti prema sebi i svojoj seksualnosti možemo graditi odnose koji će nam dati dugotrajno zadovoljstvo, užitak i spokoj. Javila nam se jedna čitateljica koja kaže da je 2 godine sa svojim dečkom, ona ima 24 a on 31 godinu i još nisu imali seksualne odnose. Ona bi željela imati seksualne odnose s njim ali se ne usudi postaviti pitanje kako to da njih dvoje nisu intimni? Kaže da zna da je imao jednu djevojku 4 godine a nakon te veze je bio dulje vrijeme sam dok njih dvoje nisu „prohodali“. Ona piše da je sramežljiva i da se ne usuditi zašto nema seksa.
Zanimljivo mi je da upravo sada imam u terapiji jednu klijenticu koja je sa svojim dečkom 3 godine, zadnjih pola godine bez seksualnih odnosa. Razlog je u tome što su njoj seksualni odnosi s njim bili bolni jer se nije uspjevala uzbuditi a nikada mu to nije rekla. Ona je počela izbjegavati seksualne odnose, što, kako sam već spomenula, traje već pola godine i počinje prijetiti njihovoj vezi no uprkos tome ona se ne može odlučiti razgovarati o seksu sa svojim partnerom. Kaže da su bliski, vole se, lijepo im je zajedno, mogu pričati o svemu ali o seksu ona se ne može usuditi razgovarati. Samo na pomisao da bi mu trebala reći kako se osjećala tada kad ju je boljela penetracija ili kako se osjeća sada kad izbjegava seks, kaže da se preznoji i srce joj počne ubrzano kucati. Ove dvije djevojke nisu usamljene u svojoj muci. Nekim osobama je uistinu jako teško razgovarati o seku, toliko teško da su u stanju trpjeti druge probleme u vezi samo da ne bi porazgovarali o seksualnosti. Vjerujem da je većini od vas to čudno i da je teško vjerovati da netko može biti u vezi dulje vrijeme, u gornjim slučajevima 2 i 3 godine, a ne pričati o nečem tako važnom za vezu i odnos – o seksualnosti. Možda ste, pak, imali sličan primjer kod neke svoje prijateljice pa vam je ta dinamika već poznata, iako time ne puno jasnija. Da bismo razumjeli takve situacije, važno je pogledati širu sliku. Važno je upoznati osobnu seksualnu povijest te osobe ili, u slučaju gore spomenutih djevojaka, vlastitu seksualnu povijest. Prisjetimo se da je seksualnost integrativni dio svake osobe tijekom cijelog životnog ciklusa. Ona je kao tkanina ispletena od brojnih niti. Ako izvučete jednu nit, promijenit ćete tkaninu. Sastoji se od osobnih vrijednosnih stavova, pristupa i uvjerenja o: sebi kao muškarcu ili ženi; svojim odnosima s drugim ljudima kroz prijateljstva, intimnost, ljubav, osjećaje i seks; osjećaju samopouzdanja i vlastitom tijelu; seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Cijeli život naša tkanina se tka. Sve što smo doživjeli, vidjeli, čuli, naslutili, način kako su naši roditelji govorili ili izbjegavali govoriti o seksualnosti ... Naša seksualnost se formira kroz naše odrastanje. U dobi od dvije godine većina djece hoda i govori, shvaća da li su dječak ili djevojčica i imaju znatiželju prema dijelovima svoga tijela te otkrivaju da je podraživanje genitalija izvor ugodnih osjećaja. Otprilike u isto vrijeme djeca postanu svjesna roditeljskog neodobravanja igranja genitalijama. Tu negdje nastaje prva zbunjenost djece jer osjećaju da ih roditelji potiču da budu svjesni svog tijela no ne i svojih genitalija. Dakako da je važno da roditelji uče djecu socijalano prihavtljivim ponašanjima, no nažalost neki roditelji daju poruku svojoj dječici da treba prekinuti svaki oblik istraživanja vlastite seksualnosti. To roditelji čine verbalno, npr. „To se nesmije raditi“, „Ne, to je fuj“ „Ne diraj se dolje“ .. ili neverbalno tako da im maknu rukicu ili ih laganu pljesnu po ruci. Zamislite zbunjenost u kojoj se nađe djetešce – ako mama potiče da otkriva svoje tijelo a tako reagira kad ono dodiruje genitalije, znači da je nešto strašno opasno i loše u genitalijama i u istraživanju vlastiti seksulanosti, bolje da se dijete za svaki slučaj ne dira dolje jer to može biti opasno. A ako se dira onda se sigurno osjeća jako krivim jer radi direktno protiv maminih uputa. Takva negativna poruka o genitalijama može biti jedan od prvih uzroka kasnijih različitih seksualnih poteškoća u životu osobe. Kasnije, u predškolsko i ranom školskom uzrastu djeca u svom razvoju uključuju eksperimentiranje s drugom djecom istog ili drugog spola. To su razvojne dječje igre koje, ako ih roditelji primjete, mogu biti grubo prekinute. Dakako da roditelji žele najbolje za svoje dijete pa ako osobno misle da takve igre nisu dobre za dijete, nastojat će ih prekinuti. Način može biti vrlo grub. Sjećam se mnogih svojih klijentica i klijentata koji su mi pričali o netaktičnim i grubim a ponekad i agresivnim reakcijama svojih roditelja kad su ih našli da se dodiruju ili maze s djevojčicom ili dječakom. Ti osjećaji i neprorađeni doživljaji su ih pratile cijeli život i bili uzrokom različitih seksualnih smetnji i/ili disfunkcija. To su situacije u kojima se u ranoj dobi može djeci dati poruka da je seksualnost nešto loše, da je to sramota, da se o tome ne priča. Neki od mojih klijenata pričali su mi da su vidjeli ili čuli svoje roditelje dok su imali seksualne odnose i da su osjetili jako veliki sram i krivicu što su ih vidjeli/čuli. Takav doživljaj također može „pomoći“ da se formiraju duboki stavovi da je seksualnost nešto loše i da se o tome ne priča. Možda je jedna od djevojaka s početka ovog teksta doživjela nešto slično. Dalje kroz život, naši stavovi o seksualnosti i naša ponašanja oblikuju se pod društvenim utjecajem vršnjaka, škole, religijskog obrazovanja, medija. Važni pojmovi koje je dobro prepoznati u svom razvoju su seksualne skripte i seksualne mreže. Seksualne skripte su način pomoću kojeg korak po korak učimo seksualno ponašanje: kako, što, s kim, kada, gdje, zašto. U seksualne skripte ubrajamo i unutrašnji svijet želja, fantazija i žudnji. Seksualne mreže su poznanici i prijateljski krugovi unutar kojih tražimo i nalazimo seksualne partnere i partnerice. Kontakti s različitim partnerima/icama također oblikuju naše seksualno ja. Dakle, moguće je i da su se kasnije tijekom sazrijevanja i života dogodile neke situacije koje su podržale početni negativni stav koji je osoba formirala pod utjecajem prvih dječjih iskustava te je osoba oko seksualnosti izgradila blokade i sama sebe onemogućuje da prihvati svoju seksualnost kao nešto prirodno i lijepo. Dapače, osjećaji koji se mogu pojavljivati na pomisao o seksualnisti su neugodni, npr. sram, krivica, strah, grižnja savijest, osjećaj vlastite neadekvatnosti. Razvojno je moguće da osoba izgradi takve fantazije oko vlastite seksualnosti da joj je zaista nemoguće otvoriti se i razgovarati o tim temama. Što činiti ako ste se prepoznale u ovom tekstu ili ako ste prepoznale neku svoju prijateljicu koja duboko pati u sebi zbog vlastitih inhibicija? Prvi korak je osvjestiti i priznati sebi da postoji problem i da ne bi bilo dobro da taj problem ostane jer on osobu onemogućava da živi svoj život u punini. Nakon toga bilo bi korisno pročitati neku dobru knjigu o razvoju seksualnosti. U nekim slučajevima dobra, znanstveno utemeljena knjiga može pomoći osobi da počne propitivati svoje stavove i da malo po malo počne dozvoljavati sebe početne razgovore o seksualnost. Možda se tada već može pokušati popričati s bliskom prijateljicom o njenom doživljaju seksualnosti. Uspoređivanje doživljaja bliske prijateljice u koju osoba ima povjerenje također može pomoći propitivanju svojih stavova. Slijedeći korak bi bio početi lagane razgovore s partnerom – možda iz početka o neutralnim temama vezanim uz seksualnost, npr. što on misli o tome i tome ili prokomentirati neku erotsku scenu iz filma koji zajedno gledate. Nakon tih općenitih razgovora možda će već biti lakše početi govoriti i o osobnijm temama. Ukoliko osoba ne osjeti da joj to pomaže, ukoliko ne može sama početi polako topiti svoje blokade, onda je dobro potražiti stručnu pomoć i razgovarati o svojim doživljajima i blokadama s psihoterapeutkinjom ili savjetovateljicom. Kroz stručno vođene razgovore, vjerujem da je moguće osvjestiti vlastite blokade i učiniti promjenu koja će omogućiti otvaranje i komunikaciju o seksu s partnerom/icom što će svakako učiniti da seksualni život bude ljepši i s više užitka. Seksualne fantazije
Od djetinjstva ili točnije rečeno od perioda kada osobe počinju otkrivati svoju seksualnost, većina ljudi ima seksualne maštarije/fantazije. Neke fantazije su ugodne i izazivaju puno uživanja, neke su zbunjujuće a neke mogu biti neugodne i čak uznemirujuće. Da bismo mogli maštati potrebne su nam sposobnosti zamišljanja, kreativnost i mogućnost prepuštanja zabavi, igri. Seksualne fantazije mogu biti prekrasan začin seksualnom životu ako je osoba otvorena prema svojim maštarijama i igra se s njima na svoje osobno, a ponekad i partnerovo/ičino zadovoljstvo. No neke osobe osjećaju grižnju savijest zbog svojih maštarija i pokušavaju ih potisnuti bojeći sa da svojim seksualnim fantazijama povređuju partnera/icu. O tome malo kasnije u ovom tekstu. Rasprostranjeno je mišljenje da muškarci češće i više maštaju nego žene. Nancy Friday, američka seksualna terapeutkinja istraživala je seksualno maštanje žena i muškaraca više od jednog desetljeća, te izdala 3 knjige na tu temu, od kojih dvije govore o ženskim seksualnim maštarijama. Iskreno ispričane, seksualne maštarije žena u tim knjigama pokazuju nam da žene itekako imaju seksualne fantazije i koriste ih bilo za samostalno uživanje u svom tijelu, bilo kao igru ili pomoć za veće uzbuđivanje u seksualnoj igri s partnerom. Korištenje seksualnog maštanja je vrlo raznoliko – služi nam da poboljša našu samouvjerenost; kao „ventil“ za ispuštanje nakupljenih osjećaja; da izazove ili povećava seksualno uzbuđenje; da pruži sigurnost uz uzbuđenje; kao oslobađanje od anksioznosti; kao proba pod kontrolom... Kad govorimo o korištenju seksualnih fantazija u funkciji povećanja seksualne uzbuđenosti, neki koriste svoje seksualne fantazije da izazovu uzbuđenje za masturbiranje, neki koriste svoje fantazije za početno uzbuđenje da seksualna igra s partnerom/icom može krenuti a neke osobe maštaju za cijelo vrijeme seksualne aktivnosti s drugom osobom. Jedno istraživanje u kojem je bilo uključeno 212 udanih žena, pokazalo je da seksualno maštanje pomaže mnogim ženama da postignu seksualno uzbuđenje i/ili orgazam tijekom seksualnog odnosa. Neke žene (ali i muškarci) kažu da uopće ne mogu doživjeti orgazam a da pri tome ne koriste svoje fantazije. Seksualne fantazije mogu pomoći u usmjeravanju misli i osjećaja koje pak pomažu da se smanje ili izbjegnu ometanja ili pritisci i na taj način omogućuju osobi da bude lakše fokusirana na seksualnu aktivnost i/ili da lakše dođe u strastvenije stanje. Većina ljudi navodi da svoje maštarije ne žele pretvoriti u stvarnost no ima i osoba koje to žele. Nemamo pouzdanih podataka o tome koliko ljudi želi realizirati svoje maštarije, uvriježeno je mišljenje da se radi o manjini te da je većina svjesna da seksualna fantazija kada postane stvarnost nije više tako uzbuđujuća. Već spomenuta seksualna terapeutkinja Nancy Friday kaže: „ Ja mislim da na svaku osobu koja mi je pisala o ushićenju nakon izvođenja svojih seksualnih maštarija u stvarnosti, postoje barem tri ili četiri koje su unaprijed znale da to neće ići ili koje su isprobale i razočarale se.“ Istraživanje Mastersa i Johansonove pokazuje da za većinu ljudi, ostvarivanje seksualne fantazije u realitetu daje nezadovoljavajuće rezultate i ponekad čak dovodi do gubitka erotske vrijednosti te fantazije za tu osobu. Seksualne fantazije mogu biti i odlična pomoć u liječenju nekih seksualnih smetnji. Kada mi dolaze parovi kod kojih jedno ili oboje imaju smanjenu seksualnu želju, potičem ih da koriste seksualne fantazije jer im one mogu pomoći kao podizači seksualne želje. Ljudi s niskom razinom seksualne želje obično imaju malo seksualnih fantazija tako da im nije lako početi kreirati i koristiti seksualne fantazije ali se to uvijek pokaže korisnim. Također, neke klijentice koje imaju teškoće s doživljavanjem orgazma, potičem da njeguju svoje najdraže seksualne fantazije i da ih koriste ako im pomažu kod doživljavanja orgazma. Nadalje, parove koji dolaze u moju praksu i žale se da im je seksualni život monotoniji nego prije, potičem da koriste svoju maštu i kreiraju situacije koje će osvježiti i začiniti njihov boravak u bračnom krevetu i oko njega. Ponekad parovima dam zadatak da svatko za sebe napiše jednu seksualnu fantaziju, onako kako će nju/njega uzbuditi i motivirati na seksualni užitak. Zatim, nakon što su ih napisali, potaknem ih da zamijene maštarije i pročitaju maštariju onog drugog. Na taj način se oslobađaju eventualnog srama jedno pred drugim zbog nekih specifičnosti svojih fantazija i pružaju si priliku da upoznaju jedno o drugome još jednu novu razinu. Parovi ne čitaju te fantazije na glas predamnom, već čita svatko u sebi, tako da mi sadržaj ostaje skriven ali bude puno osmijeha, šale i veselih pitanja za vrijeme čitanja tako da uglavnom ti susreti budu jako opušteni i korisni za parove. Neki klijenti mi kažu da nisu komotni s korištenjem seksualnih fantazija. Sjećam se klijentice koja je svoje fantazije doživljavala kao varanje svog partnera i osjećala je veliki otpor prema svojim fantazijama. Kada je to uspjela izreći svome partneru, on joj je odgovorio da on nema problema s prihvaćanjem njenih fantazija, dapače da bi mu bilo drago da ona može dozvoliti sebi da fantazira dok su u seksualnoj igri. Taj jedan razgovor nije bio dovoljan ali je bio jako koristan početak. Nakon toga su pisali svoje fantazije i zamijenili ih, znači ona je dala svom partneru da čita njenu fantaziju. On je to jako dobro primio i toplo ju zagrlio na susretu što je njoj pomoglo da se još više opusti i dozvoli sebi pustiti svoje erotske maštarije i osjetiti uzbuđenje povezano s njima. Ponekad seksualne fantazije izazivaju jaču zbunjenost i nelagodu. Osoba može osjećati seksualno uzbuđenje u fantaziji u situaciji u kojoj se ne bi nikako željela naći u realitetu. U takvim situacijama važno je osvjestiti da se radi o fantaziji, o situaciji koja neće biti realizirana i pokušati naći mir s takvim fantazijama. Ukoliko je pak nelagoda vrlo jaka, ukoliko onemogućava seksualno uzbuđenje i djeluje kao anti-fantazija, što se u rijetkim slučajevim događa, pametno je otići na savjetovanje i naučiti načine kako se nostiti s tim. Kad spominjem anti-fantazije, želim reći da se taj pojam odnosi na svaku misao koja djeluje anti-seksualno, tj. koja izaziva osjećaje koji udaljuju osobu od želje za seksualnom aktivnošću a ne misli se pri tome samo na seksualne fantazije u užem smislu. Još bih željela spomenuti jednu specifičnost seksualnih fantazija – a to je zajedničko fantaziranje ili igranje uloga. Neki partneri kažu da im maštanje i igranje uloga, bez obzira da li ih realiziraju ili samo verbaliziraju, poboljšava intimnost i razumijevanje, ulaze u njih lagano i bez ikakve zadrške, na obostrano veliko uzbiđivanje. No, kod igranja uloga je važno da oboje budu opušteni sa svojom ulogom te da ne skrivaju svoju eventualnu nelagodu već jasno iskažu da ne žele biti u toj ulozi. Sjećam se dobro jednog para koji su dosta dugo igrali uloge iz njegove fantazije i to je bio najčešći način njihove seksualne aktivnosti koji je njega najviše uzbuđivao. Partnerica je igrala tu ulogu iz želje da učini nešto za njega ali se nije osjećala ugodno i skupljala je u sebi zamjeranje. Nakon nekoliko susreta u mojoj praksi, napokon mu je rekla da mu zamjera što stalno ponavljaju tu jednu igru iz njegove maštarije u kojoj se ona ne osjeća ugodno te da bi ona željela da unesu malo različitosti u svoje maštanje i igranje uloga. Također, rekla mu je da bi željela da češće ne igraju uloge već da budu baš ona i on u ljubavnoj igri. Dakle, seksualne fantazije nam mogu biti veliki pomagač u seksualnom uzbuđivanju. Važno je i vrijedno njegovati ih u sebi. Ako se fantazije žele podijeliti, onda je važno biti iskren u iskazivanju svojih osjećaja i doživljaja te ih korisiti kao slatki začin ljubavnog čina. |