Neoprezni roditelji, objavljeno u Sensi br. 66 u lipnju 2013.

          Dok počinjem pisati ovaj tekst, u sjećanju oživljavam moje klijentice koje su mi pričale o situacijama kad su slučajno vidjele ili čule roditelje kako vode ljubav. Nekima su takvi doživljaji iz djetinjstva bili dio normalnog odrastanja i spomenule su ih uz put i to samo zato što sam ih ja specifično pitala. No, nekima su takvi doživljaji bili izuzetno neugodni, ostali su u njima i izazivali neke seksualne smetnje u njihovoj odrasloj dobi.

         Kad mi dođe klijentica ili klijent s nekom seksualnom smetnjom, na početku terapije imamo detaljan razgovor o njihovom seksualnom razvoju i seksualnom iskustvu u životu do dolaska na terapiju. Između ostalog, pitam ih da li su kao mali slučajno ušli roditeljima u sobu i vidjeli ih ili čuli dok su vodili ljubav ili da li su spavali u istoj sobi s njima pa su ih na taj način čuli ili vidjeli? Ako da, pitam ih kako se sada osjećaju u vezi s tim doživljajem? Kao što sam već spomenula, nekim osobama viđenje roditelja dok vode ljubav neće izazvati neugodu. No, ponekad  čujem od klijentica koje su roditelje vidjele ili čule da ih je bilo jako sram, da im je bilo neugodno, da su se osjećali krivima i da i sad kad se toga sjete osjećaju neugodu.

         Jedna klijentica mi je pričala da bi mama i tata ostali dulje u dnevnoj sobi gledajući televiziju ili radeći nešto a onda bi potiho došli u sobu u kojoj su svi zajedno spavali i pogledali bi da li curice spavaju i kad bi „vidjeli“ da one spavaju onda bi oni vodili ljubav. Njoj su ti zvukovi bili jako neugodni i kaže da je uvijek ležala u strahu čekajući kad će oni doći i kad će ih opet čuti i nikada nije mogla zaspati dok oni ne dođu, a kad bi mama provjeravala da li one spavaju od straha i srama bi se pravila da spava. Kaže da joj je to bilo strašno mučenje ali se nikada nije usudila roditeljima reći da je budna. Ona je došla jer je seksualni odnos osjećala kao nešto prijeteće i ružno i jako se teško mogla opustiti i prepustiti u vođenju ljubavi sa svojim partnerom.

Jedna druga moja klijentica mi je pričala da je slušala kroz zid koji je dijelio njenu sobu od roditeljske sobe, svoje roditelje dok vode ljubav. Ona je čula glasove svoje mame koje je protumačila kao stenjanje i jaukanje koje je mami izazivalo bol. Nikada nije s mamom razgovarala o tim zvukovima iz spavaće sobe koje je čula i odrasla je s idejom da je mama iza zida spavaće sobe patila i jaukala. Ona je došla na terapiju s vaginizmom.

                  Dakako, nisu sve situacije iste – ponekad djeca vide roditelje ispod pokrivača i na taj način ne dožive veliko iznenađenje. No, ako dijete vidi roditelje u samom činu, otkrivene i gole, može seksualni čin doživjeti kao agresiju. Par koji vodi ljubav može biti pun strasti i time drugačijeg, neobičnog izraza lica, pokreti mogu biti neobično brzi za dijete, praćeni glasovima koje roditelji ne ispuštaju u dnevnim situacijama. Za malo dijete, koje još ništa ne zna o seksualnosti odraslih ljudi, takva situacija zaista može djelovati jako agresivno i time izazvati strah.

Ako djeca ne vide roditelje već ih samo čuju, glasove koje roditelji ispuštaju u strasti, dijete može protumačiti kao stenjanje od bola ili kao jaukanje što može u djetetu izazvati strah da je jednom od roditelja događa nešto loše i bolno. Ako je dijete možda još svjedočilo svađama roditelja preko dana, onda takve zvukove može povezati sa svađom i ponovo osjetiti nesigurnost oko toga što se događa s roditeljima.

Ako je dijete nešto starije i već ima neko znanje o seksualnosti i intimnosti odraslih i naročito  ako doživljava u svom domu da je seksualnost nešto o čemu se ne govori kao da ne postoji, ili da je sramotno, loše, možda i grijeh, onda će slušanje roditelja ili slučajno viđenje izazvati sram i osjećaj krivnje  jer su prisustvovali nečemu što nije pristojno, što je loše o čemu se ne priča.

Mojim klijenticama, koje sam spomenula na početku teksta, bilo je jako neugodno slušati ili osjetiti roditelje dok vode ljubav. Sve od reda su osjećale sram i krivnju i niti jedna nije nikada roditeljima rekla da ih je čula i da joj je to bilo tako teško, pa čak i traumatično. Većina njih nije željela to reći roditeljima niti za vrijeme terapije. Pretpostavljale su da bi i roditeljima i njima bilo jako neugodno a neke su mislile i da bi se roditelji osjećali jako krivima zato što nisu bili pažljiviji i odgovorniji.

Dakle, osjećaji straha, sramote i krivnje povezani sa seksualnošću u djetinjstvu nekim će osobama kasnije u životu izazvati seksualne smetnje. Važno mi je još jednom naglasti da se to ne događa svakome i svaki puta, ali kod nekih osoba, koje ne uspiju proraditi svoje iskustvo koje im je izazvalo neugodu, nelagodu i sram i ako te emocije nose u sebi kroz život, mogu se javiti kasnije u životu, već spomenute, seksualne smetnje.

                  Što roditelji čine kad ih dijete „uhvati“? Po iskustvu mojih klijentica, uglavnom ništa. Niti jedna klijentica koja mi je, s bolom pričala o tom doživljaju, nije od mame i tate dobila neko lijepo objašnjenje. Ponekad zato što mama i tata nisu niti znali da ih one čuju a ponekad vjerojatno i zato što je i roditeljima bilo jako neugodno i nisu znali što bi učinili ili rekli. Jedan klijent, koji je ušao mami i tati u sobu dok su vodili ljubav sjeća se da je tata izašao za njim i da je popričao i pokušao mu objasniti da to što je vidio izgleda čudno ali da sve mame i tate to rade, da je to lijepo i dobro. I to bi bilo najbolje – odmah reagirati, odmah djetetu reći da se događalo nešto neobično ali mami i tati lijepo i da odrasli ljudi i na taj način pokazuju svoju ljubav. I svakako naglasiti da dijete nije krivo što ih je vidjelo.

 Dakako da nije rijetko da roditelji, na početku zajedničkog života a tada često imaju još malu djecu, žive u malim stanovima ili u zajednici s roditeljima i da za njihovu malu obitelj imaju samo jednu spavaću sobu. Isto tako nije rijetko da roditelji po noći ostavljaju otvorena vrata soba da čuju dijete ako se vrti u krevetu ili ako plače. Ono što želim naglasiti u ovom tekstu je odgovornost roditelja da predvide eventualne moguće nezgodne situacije.

Ako ste sada mama malog djeteta, uzmite iskustva ovih mojih klijentica ozbiljno i pokušajte organizirati intimne trenutke vas i vašeg partnera na što je moguće odgovorniji način. Ako imate samo jednu spavaću sobu, ponekad kad izgleda da dijete spava, ono je možda budno i  u strahu čeka da ne čuje nešto što ne želi čuti. Vođenje ljubavi u nekoj drugoj sobi je uvijek bolji izbor. Ako druge prostorije nema, onda postoji drugo vrijeme, odnosno vrijeme kada dijete nije u stanu. Ako imate običaj ostavljati otvorena vrata da čujete dijete onda nemojte voditi ljubav u toj sobi. Ako zatvarate vrata, ključ u bravi je jako dobro rješenje. Ako se dijete od početka nauči da su vrata mamine i tatine spavaće sobe po noći zaključana i da ono može uvijek kucati te da će mu roditelji tada otvoriti vrata, ono će to moći prihvatiti.

Nakon što sam upoznala priče mojih klijenica i klijenata kad god mogu, roditeljima male djece naglašavam da budu oprezni jer je odgovornost u potpunosti na njima jer su oni roditelji. Seksualnost je lijepa i dobra i treba pomoći djeci da odrastu doživljavajući i roditeljsku i svoju seksualnost kao nešto dobro i vrijedno. Neugodni doživljaji povezani sa seksualnošću djeci nisu neophodni u odrastanju. I na roditeljima je odgovornost da ih zaštite koliko god mogu.