Postati roditelj i nije baš teško, znamo uglavnom kako se to radi i ako je biološki sat aktivan, spoj dvaju stanica se dogodi i nakon devet mjeseci ... roditeljstvo se dogodilo. No, postati i biti odgovoran roditelj, tu ćemo se sigurno složiti, jako je teško i zahtjevno. U današnjem načinu života u kojem većina roditelja želi ali i mora raditi van obitelji i u kojem su oboje (a majke, zbog specifičnosti našeg društva, još i više) rastrgani između mnoštva obaveza, zaista nije lako biti odgovoran roditelj. Dnevno iskaču izazovi s kojima se roditelji moraju nositi u odgoju djece: previše video i Internet sadržaja, sjedalački način igranja, bulling među vršnjacima, nasilje na TV-u, previše slatkiša i grickalica.... mogli bismo još tako nabrajati, zar ne? U svakoj od navedenih situacija roditelji trebaju naći odgovarajući način da svom djetetu objasne stvarnost i izazov koji se pojavio pred djetetom. No, po mnogim anketama i istraživanjima,  izazov koji roditeljima najteže pada, već pogađate, jest - razgovor o seksu sa vlastitim djetetom! U Hrvatskoj imamo podatak da tek svaki 15-i hrvatski tinejdžer navodi roditelje kao glavni izvor informacija o seksualnosti a više od četvrtine studenata Sveučilišta u Zagrebu, nije nikada porazgovaralo o seksualnosti s roditeljima.

Zašto je to tako teško?  Pa, na prvom mjestu možemo reći da je razlog u tome što je govoriti o seksu povezano s nelagodom. A ne nose se svi dobro s nelagodom. Da, istina je da odrasli ljudi mogu podnijeti određenu dozu nelagode ali ipak je lakše izbjeći ju, zar ne? Nadalje, mi odrasli baš i nemamo iskustva kako razgovarati o seksu s mladom generacijom jer uglavnom, kad smo mi bili mali i mladi, naši roditelji niti nastavnici nisu s nama o tome razgovarali i nismo razvili potrebne vještine. Razloga ima još.

Pozabavit ću se jednim koji nije baš tako rijedak: neki roditelji (i nastavnici, odgajatelji...) se boje da će razgovor o seksualnosti ili bolje reći, seksualna edukacija, naškoditi djeci i da će ih to potaknuti na seksualnu aktivnost prije vremena. Važno je znati da znanje o seksualnosti ne čini štetu, već upravo suprotno, pomaže djeci da donose dobre odluke kad za njih dođe vrijeme. Znanje im daje sigurnost i osnažuje ih. Mnoga su istraživanja provedena u Zapadnoj Europi i SAD i svako je pokazalo da informiranost i znanje rezultiraju većom odgovornošću, donošenjem dobrih odluka i prevencijom neželjenih oblika seksualnog ponašanja. Dobro je znati da u raznim stručnim časopisima možemo čitati studije koje su pokazale da su djeca s kojom se komuniciralo o seksu, kad su došla u godine kada su mogli postati seksualno aktivne osobe, odgađali  spolni odnos, a kad su se odlučili na seks, upotrebljavali su  kontracepciju i imali manje partnera od onih osoba koji kao djeca nisu dobivali nikave informacije niti znanja o seksualnosti.

Marty Klein, poznati američki seksualni terapeut i seksualni edukator, kaže u svojoj knjizi „Kako razgovarati o seksualnosti sa vlastitom djecom“, da se sportski programi ne provode po principu „Djeco, nemojte se povrijediti....i idemo trčati i igrati utakmicu i pamet u glavu“. Takav način nije roditeljima prihvatljiv. S djecom treba raditi vježbe zagrijavanja, snage i opuštanja. Treba ih podučavati o važnosti pravilne prehrane, odmaranja, pravilnoj upotrebi opreme u sportu, o discipliniranom izvođenju vježbi. Nećemo djecu pustiti na teren nepripremljene. I nećemo misliti da su, nepripremljena djeca sigurnija i da se neće izlagati nepotrebnim sportskim povredama.

No, kad se radi o seksulnosti, neki misle da je nepripremljenost dobra i da, ako ne budemo spominjali seks, djeca će biti sigurnija u životu i lakše će donosti dobre odluke za sebe. Nije baš logično, zar ne?

Važno si je osvjestiti da su roditelji seksualni edukatori činili nešto ili ne. Već samim time što su roditelji odrasle osobe i seksualno aktivni, svojim ponašanjem daju djeci određene poruke. Ne spominjanje seksa, ne pokazivanje primjerene nježnosti među roditeljima je također seksualna edukacija, samo zapitajmo se, kakvi su rezultati takvog ponašanja?! Djeca iz obitelji u kojima se seksualnost ni na koji način ne spominje doživljavu da je to nešto neprimjereno i da nije ok. Jer da je seksualnost u redu, roditelji bi je na neki način spomenuli. Znamo da djeca oko 3 godine počinju pokazivati interes za svoje genitalije i da se počinju igrati s njima. Znamo da se djeca oko 4-5 godine vole dodirivati s drugom djecom  i da počinju postavljati pitanja o tijelu, dolasku beba i slično. Djeca nam, dakle, već od oko 3. godine počinju pokazivati da su seksualna bića. Roditelji mogu a i trebali bi, pomoći im da bolje razumiju sebe i svoju seksualnost. Dakako, primjereno godinama. Nećemo na isti način razgovarati s djetetom od 3-4 godina ili s djetetom od 10-11 godina. Kako to uopće činiti?

Studija „Preko velikog razgovora“, objavljena u časopisu Pediatrics (anketa za tu studiju je bila provedena u Kaliforniji), pokazala je da je bolje s djecom o seksualnosti razgovarati kroz česte spontane situacije a ne kroz veliki formalni razgovor u kojem će roditelji stručno djetetu obajsniti sve o seksu i to je početak i kraj razgovora o seksu s djetetom..

Dakle s djecom je najbolje govoriti o seksu kroz neke dnevne situacije te ne čekati da dijete postavi pitanje već preuzeti inicijativu i početi pričati o seksualnim temama. Ako dijete dođe kući i kaže da se igralo s prijateljicom/ljem, dobro ga je pitati kakvu su igru igrali, da li su se dirali po tijelima... i onda ispričati svoje mišljenje o takvim igrama i reći djetetu da je važno da zna da takvu igru može prihvatiti ako želi a može je i odbiti jer na to ima pravo. Ako djete od malena čuje da neke aktivnosti može prihvatiti ako želi ali da ima pravo neke aktivnosti odbiti i da je to skroz u redu, u njemu će se razvijati slobodna mogućnost izbora.  Kad roditelj vidi da se dijete dira po genitalijama i da u tome uživa, tu priliku može iskoristit za poduku o masturbaciji. Ovisno o vrijednostima i stavovima koje obitelj o masturbaciji ima, možda će podučiti dijete da je u redu ponekad se dirati ali da to ne radimo pred drugim ljudima nego kad smo sami u svojoj sobi.

Kod tinejdžera možete već početi „razbijati“ nezdrave mitove o seksualnosti. Možete iskoristiti neki program/film na TV koji možete zajedno pogledati ili možete inicirati razgovor tako da kažete da ste pročitali neki tekst u novinama i vezati uz to svoje mišljenje i svoj stav. Npr. da žene treba nagovarati na seks ili da kad se muškarac uzbudi, više se ne može kontrolirati.

Ukoliko ste kao roditelj nesigurni i osjećate da vam nedostaje informacija za razgovor sa svojim djetetom, otiđite u knjižnicu i posudite nekoliko knjiga o seksualnosti djece i mladih te kako s njima razgovarati o tome. Važno je da vi, kao roditelji, budete sigurni u ono što govorite s djetetom jer tako će vas oni bolje doživjeti.

 Kad razgovaramo (ili ne razgovaramo) s djecom o seksualnosti, izuzetno je važno paziti da se kod djeteta ne razvija osjećaj krivnje i sramote. U mom svakodnevnom radu s klijentima, prečesto se susrećem s osobama koje su kao male naučile da je seks sramota i da je dirati sebe i misliti o seksualnim stvarima jako loše, pa tako sada kao odrasle osobe, nemaju zdravo seksualno biće i ne mogu imati seksualne odnose koji povezuju, zbližavaju i pružaju užitak. Sada, kao odrasle osobe, osjećaju se „nefunkcionalnima, nenormalnima“ kako sami kažu i duboko su pogođeni svojim stanjem i nemogućnošću imanja zdravih seksuanih odnosa. Kada su bili mali, njihovi roditelji, koji su pridonijeli tom osjećaj krivnje i srama, nisu ni slutili da daju pečat koji će njihovo dijete nosti u sebi i kad bude odrasla, seksualno aktivna osoba.

Nije mi jasno kako to neki ljudi razmišljaju: kad su mali sve ćemo sakriti od njih, samo da ništa ne vide i ne čuju, kao da seksa nema.... a onda kad ti mali ljudi postanu veliki, očekuju da će se odlično snaći, preuzeti odgovornost za stvaranje potomaka i kvalitetno živjeti zajedno i odgajati novu generaciju djece. Kako to??!!

Upamtite dragi roditelji - vi jeste seksualni edukatori svoje djece i sve što činite ili NE činite, govorite ili NE govorite, utječe na formiranje seksualnog bića vašeg djeteta. Vi ste odgovorni i vi imate, na sreću, veliku moć da svom djetetu pomognete da se razvije u zdravu, funkcionalnu osobu koja će moći ulaziti u blizak, intiman odnos s voljenom osobom i uživati u blagodatima vlastite seksualnosti odgovorno i zdravo. Samo treba početi... spontano i jednostavno... u običnim dnevnim situacijama...

Kad je jedna moja prijateljica bila trudna s prvom bebom (sad upravo nosi drugu), pričala mi je da njen muž ne želi imati seksualne odnosne s njom do poslije poroda jer on osjeća da nema intimnosti kad je beba unutra. S obzirom da joj je to bila prva trudnoća ona se nije previše bunila jer ju je bilo malo strah da bi seksualni odnosi mogli naškoditi bebici. Oni zaista do kraja trudnoće a onda i dosta dugo nakon nje nisu imali seksualne odnose. Oboje su bili zadovoljni s takvom situacijom.

         Kao suprotnost tome navest ću primjer jedne moje bivše klijentice. Ona je u trudnoći imala jako povećanu seksualnu želju i željela je imati seksualne odnose s mužem svaki dan. On se nije opirao njenim čestim inicijativama, ponekad kad bi bio umoran rekao bi joj da taj dan ne želi no načelno u trudnoći su imali odnose puno učestalije nego prije nego je ona zatrudnjela.

         Oba primjera, bolje reći, te dvije krajnosti su nešto što se u trudnoći dešava – neki parovi prestanu sa seksualnim životom, drugi imaju (naročito u drugom tromjesečju) intenzivniji seksualni život nego prije trudnoće.

         Idemo malo pogledati što se to događa u seksualnoj dinamici para koji očekuje prinovu. Par, naročito ako je to prva beba, prolazi kroz nepoznato, još neotkriveno područje u njihovim životima. Žena je preplavljena hormonima koji utječu na njeno tijelo i njeno raspoloženje. Muškarac doživljava mnoge emocionalne i mentalne promjene. Kod oboje može biti prisutan strah da li će sve biti u redu, da li će se beba pravilno razvijati, da li će trudnoća kod žene izazvati neke neočekivane probleme? Sigurno da može biti prisutan i strah od roditeljstva, koliko god ono bilo željeno, ipak je to nešto novo, bez obzira da li se radi o prvoj ili drugoj bebi, te je za očekivati da bi budući roditelji mogli osjetiti bojazan da li će se dobro snaći kao roditelji, kako će prvo dijete prihvatiti novo, da li će financijski sve biti dobro...

Kao i u nekim drugim novim i/ili stresnim situacijama u kojima se nađe par, važno je suočiti se sa trudnoćom i pitanjima vezanim uz promjene u seksualnom životu, otvoreno i bez ublažavanja. Za očekivati je da će se potrebe i strahovi žene i muškarca mijenjati tijekom trudnoće i važno ih je izreći jedno drugome. Radite na jačanju vaše intimnosti i bliskosti u trudnoći ne samo kroz seksualne odnose već i kroz tople, duboke razgovore, maženje, dodirivanje, opuštanje i razmjenu nježnosti na sve načine s kojima se dobro osjećate. Načelo pozitivnosti vam može biti od velike pomoći.

Što se tiče samog seksualnog odnosa, važno je istaknuti da, ako je trudnoća uredna, ako nema nikakvih smetnji ni problema, seksualni odnos je prihvatljiv i nije opasan za bebu. Beba je u maternici jako dobro zaštićena, okružena plodnom vodom i penis u vagini ne može doći blizu djeteta niti ugroziti bebu dok god je trudnoća uredna i dok je grlić maternice čvrsto zatvoren. Važno je da trudnica na pregledu razgovara s ginekologom i traži njegovo/njeno mišljenje kako bi smanjila zabrinutost. Ako je sve u redu seksualni odnosi su poželjni, no neke prilagodbe su nužne.

Neke žene se u prvom tromjesječju ne osjećaju dobro – prisutne su mučnine i osjećaj umora i pospanosti koji im otežavaju razmišljanje o seksualnim odnosima. U isto vrijeme, u prvim tjednim trudnoće spolni organi su bolje prokrvljeni, što se događa i za vrijeme seksualnog uzbuđenja te tako žene osjećaju pojačani užitak i lakše postižu orgazam. Neke trudnice se boje orgazama u trudnoći jer orgazmi izazivaju kontrakcije maternice, no one su drugačije vrste od kontrakcija povezanim s trudovima i ne mogu izazvati trudove. Stoga žene mogu uživati u orgazmima sve do poroda.

U drugom tromjesječju velik dio trudnica se osjeća puno bolje nego u prva tri mjeseca. Mučnine i umor su prošli. Tijelo se naviknulo na novo stanje a beba još nije tako velika da otežava kretanje. Grudi su nabujale pa se često žene osjećaju ženstveno. Mnoge žene u ovom dijelu trudnoće imaju jak seksualni nagon što može biti rezultat velikih hormonalnih promjena u ženinu tijelu.

U  zadnjem tromjesječju trbuh s bebom je već tako velik da nije lako pronaći položaj u kojem ne smeta. Promjene na tijelu i osjećaj tromosti mogu kod dijela žena potpuno ukloniti seksualnu želju. Kod muškaraca pak veličina i snažni pokreti bebe mogu pojačati prvotni strah da bi se bebi moglo nešto dogoditi i/ili da njih dvoje nisu sami u svom krevetu. Seksualna aktivnost može probuditi bebu i ona se može početi micati, no toga se ne treba bojati, to je znak da je bebad dobro i da je na oprezu. Jedna teorija kaže da da endorfini, čije lučenje orgazam potiče, a zbog kojih se majka osjeća dobro, također utječu na to da se i beba osjeća dobro, ali za tu teoriju nema dokaza.

Za sve faze trudnoće vrijedi zlatno pravilo: trudnici treba biti udobno! Muškarac treba preuzeti odgovornost da stane, promijeni položaj, uspori ritam ako je to partnerici potrebno. Žena pak treba preuzeti odgovornost da to svom partneru jasno i bez odlaganja kaže.

Neki položaji će s rastom trudnoće postati nemogući. I tu vrijedi gornje pravilo – koristite one položaje koji su vam ugodni. Važno je da trbuh s bebom ni u jednom trenutku ne bude stisnut i da penetracija bude plitka. Kombinacije bočnih i klečećih položaja su dobar izbor. 

Analni seks treba izbjegavati u trudnoći jer se tim položajem povećavaju šanse da bakterije uđu u vaginu i izazovu infekcije.

Također treba izbjegavati stimuliranje bradavica jer kad ih se stimulira, trudne žene otpuštaju hormon koji može izazvati kontrakcije maternice. Iako nema dokaza da taj hormon može potaknuti trudove, većina liječnika preporučuje da se stimulacija bradavica svede na minimum.

Svakom slučaju  otvorena komunikacija, istraživanje i uvođenje novina u seksualni život za vrijeme trudnoće su preporučeni a možda vas to motivira da nastavite s eksperimentiranjem i uvođenjem novotarija i nakon trudnoće – što bi bilo super za vaš seksualni život.

Nakon poroda, uz ogromnu radost, dolaze i strahovi, briga za novu bebu i nespavanje. Slika i doživljaj svijeta i samih sebe se mijenja. Dakako, ponovo se mijenja i doživljaj seksualnosti para. Možda je trudnoća bila rizična pa već mjesecima nisu imali seksualne odnose. Možda je par prestao sa odnosima tek kratko vrijeme prije poroda. Bilo kako bilo, sada je izazov kada i kako ponovo započeti sa seksualnim odnosima.  

Iako ima i drugačijih stavova, najrasprostranjenije je mišljenje da na prvi seksualni odnos i prvu penetraciju treba počekati 6 tjedana nakon poroda. U tom periodu ženino tijelo prolazi ponovo kroz promjene, ovog puta se vraća na stanje prije trudnoće: maternici treba oko 6 tjedana da se vrati na veličinu prije trudnoće; desetak dana je potrebno da se vrati elastičnost rodnice i grlića maternice te da se zatvori grlić maternice i da ponovo izgradi obranu od infekcija; krvarenje i iscjedak može trajati od oko dva do šest tjedana nakon poroda. Kad iscjedak prestane, mjesto na kojem je bila posteljica je zacijelilo. Nakon 6 tjedana obavezan je prvi ginekološki pregled i ako je sve u redu, ženino tijelo je spremno za seksualne odnose.

No, važno je da žena bude i emocionalno spremna za seksualni odnos te da ga želi.  Jedan dio žena govori o smanjenoj seksualnoj želji i strahu od prvog seksualnog odnosa nakon poroda. Nagli pad hormona uzrokovan porođajem može izazvati  osjećaj „tuge“. Važno je to reći partneru i otvoreno razgovarati. Kao i u trudnoći, seksualni odnos može biti i bez penetracije u početku ako žena osjeća strah i napetost. Razmjena nježnosti i erotski dodiri mogu pomoći ženi da se opusti i dade prostora svojoj seksualnoj želji.

Za ženu je važno da bude u kontaktu sa sobom -  svojim tijelom i svojim osjećajima, da osluškuje i prati što se događa s njom i koje su joj potrebe te da ih zadovolji u najvećoj mogućoj mjeri. Neke žene imaju poteškoća u prihvaćanju svog promijenjenog tijela. Žena nakon 6 tjedana  još nema istu figuru kakvu je imala prije trudnoće. Dio žena se boji da njihovo tijelo nije više privlačno muškarcu. Ovo razdoblje može biti dosta frustrirajuće za oca ali se mora naučiti strpljenju. Važno je da žena o svemu što osjeća i kako doživljava sebe i svoje tijelo razgovara s partnerom kako bi i on bio potpuno uključen u proces, a s njegove strane je važno dati partnerici podršku i prihvaćanje te objasniti kako se on osjeća i kakve su njegove želje i potrebe glede seksualnih odnosa. Na taj način se povećava bliskost i intimnost para koja će olakšati i uljepšati ponovni početak seksualnog života jer nije preporučljivo da odnos predugo bude aseksualan.

     Razmišljajući o ovoj temi, sjetila sam se jedne drevne mudrosti: „Najbrži način da izgubiš nekoga jest da ga pokušaš posjedovati.“

    Važno je tu mudrost u sebi osvještavati - osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu i u jednom trenutku ta će osoba, bez obzira na udobnost kaveza, poželjeti izaći u slobodu. I u tome je paradoks: posesivni smo, najčešće,  jer se bojimo izgubiti voljenu osobu, no zbog naše posesivnosti to se na kraju i dogodi. Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućava odnosu niti osobama da rastu, da se razvijaju. Posesivnost je kao zagrljaj koji iz početka grije a zatim počinje malo, pa sve više gušiti. Istina je da je naša reakcija na posesivnost partneta/ice različita, da neke osobe ne mogu prihvatiti posesivnost ni dok grije kao zagrljaj, ali isto je tako istina da neke osobe mogu dugo privaćati posesivnost i da im je ona čak znak ljubavi partrnera/ice. No, s vremenom i najtolerantnije osobe, u emocionalnom odnosu počnu osjećati da im posesivnost smeta.

    A kako posesivnost djeluje na seksualni život para? Nekim  je osobama posesivnost seksualno privlačna i uzbudljiva. Neke ljude, osjećaj da je partner/ica tako jako usmjeren/a na nju/njega „pali“ i pojačava želju i uzbuđenje. Ipak, većinu ljudi, barem kad govorim o mojim klijentima, posesivnost smeta i demotivira ih u seksualnom životu. Brojne su smetnje koje se mogu razviti u seksualnoj dinamici para, ako je jedna osoba (ili pak oboje) posesivna.

    Kao ilustraciju, upoznat ću vas s jednim bračnim parom, u braku su 7 godina, roditelji su  blizanaca. Suprug  je i prije braka znao da je njegova partnerica posesivna ali mu to nije smetalo. Dapače, s obzirom da je on bio malo nesiguran, godila mu je njena posesivnost jer mu je davala samopouzdanja. Dakako, sada je svjestan da je to bilo lažno samopouzdanje, ali tada je osjećao da je to dobro za njega. Kad su se vjenčali on je odlučio da će prestati rekreativno igrati nogomet i družiti se s dečkima. Mislio je da se sada, kad su se vjenčali, neke stvari trebaju promijeniti i da svo slobodno vrijeme treba provoditi sa suprugom i malom djecom. No, supruga to uopće nije primjetila, odnosno, koliko god da je on bio s njom, njoj je bilo premalo.  Oboje rade a njegov posao je takav da često mora ostati dulje na poslu. Supruga svaki puta kad on ostane dulje na poslu, broji koliko sati manje je on bio s njom i to mu često predbacuje. Iako je on sam bio odlučio da se neće više družiti s prijateljima, počeo je osjećati da je to bila pogrešna odluka i da u stvari, njegova supruga, koliko god on vremena provodio s obitelji, nije zadovoljna. Počeo se osjećati sputanim, odbijalo ga je njeno ponašanje i počeo je izbjegavati seksualne odnose sa suprugom. To je i razlog zašto su došli u moju praksu.

    Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Kad smo posesivni, činimo prisilu, makar ta prisila bila omotana u „prekrasan celofan“ i ma koliko se uvjeravali da je to samo izraz naše duboke ljubavi i odanosti. A prisila ne može ići zajedno sa slobodom. Ono što možemo očekivati da će se dogoditi u našoj postelji nakon određenog vremena, jest osjećaj da smo sputani i prisiljavani na odnos preko naše mjere. Ukoliko se u nama jave, a možemo biti poprilično sigurni da će se javiti, takvi osjećaji, doživljaj partnera se počinje mijenjati. Osoba koju sam voljela i poštivala, počinje mi biti „prijetnja“, tlačitelj“ i u njenoj blizini se ne osjećam slobodno. Prva stvar koja će stradati u seksualnom odnosu je želja. Ako mi je netko prijetnja, najčešće neću imati želju za bliskošću, naročito za intimnom bliskošću s tom osobom. Ako je kod žene smanjena želja, očekujemo da će biti smanjeno i uzbuđenje. Istraživanja nam pokazuju da su, u ženskom ciklusu seksualne reakcije, dakle na tjelesnoj razini, kod žena faza želje i faza uzbuđenja povezane. 

    Što se događa sa ženinim tijelom u fazi uzbuđenja (dakle kad se pojavi želja): pojačava se lučenje vaginalnog sekreta, kanal rodnice se  lagano izduži i proširi te se podigne cerviks. Kada se to dogodi, ženino tijelo je spremno za penetraciju i žena će tada moći uživati u seksualnom odnosu. Ukoliko ženino tijelo nije spremno, dakle ukoliko žena nije uzbuđena, odnos će biti bolan i žena neće moći uživati.

Nakon smetnji želje i uzbuđenja, očekujemo da će žena imati i smetnje orgazma jer se orgazam događa kad je žena uzbuđena i ako doživljava adekvatnu stimulaciju klitorisa, bilo penetracijom bilo na neki drugi način. Ako nema ni želje, ni užitka, ni orgazma, zasigurno će žena osjećati frustraciju, početi izbjegavati seksualni odnos, i povećavati distancu između nje i partnera.

Kod muškaraca možemo razlikovati fazu želje i uzbuđenja u ciklusu seksualne reakcije. Ako se muškarac u vezi osjeća pritisnut ženinom posesivnošću, ako osjeća da mu se prostor sužava, te ako počne ženu doživljavati kao „tlačiteljicu“, interes za seksualni odnos s njom može početi slabljeti i muškarac može početi izbjegavati seksualne kontakte sa ženom. Moguće je i da se, zbog silnih predbacivanja i optuživanja da nije dovoljno s njom i da joj ne pruža ni ono „minimalno“ što bi trebao, počne osjećati manje vrijedan, nedovoljno dobar muškarac ... put do erektilnih smetnji za neke muškarce, tada nije dalek. Erektilne smetnje će učvrstiti začarni krug neuspjeha i izbjegavanja i par će imati ozbiljne seksualne smetnje. To možemo očekivati kod senzibilnijh muškaraca i u mojoj praksi sam se susretala s takvim situacijama.

Strast se, pod pritiskom posesivnosti gubi. Ako se i ne dogode opisane smetnje u seksualnoj funkciji, strast će sigurno nestati iz postelje posesivnih partnera. Odnosi bez strasti pak, s vremenom mogu postati nezanimljivi a užitak može biti smanjen pa i na taj način može biti osiromašen seksualni život para.

Ono što svaki par može pokušati učiniti jest razgovarati o seksualnoj želji i što nam se počelo događati. Možda bi moglo biti zanimljivo da pokušaju igricu u kojoj će posesiva osoba u krevetu biti pasivnija a osoba koja osjeća posesivnost može se u seksualnoj igri „pretvoriti“ u seksualno posesivnu osobu. Možda takva promijenjena dinamika može učiniti razliku i pomoći strasti da se ponovo javi. Svaki par može pokušati, koristeći svoju kreativnost i maštu, unijeti u seksualni život nešto što može maknuti teret prisile i krivice koji posesivne osobe znaju unositi u odnos.

No što ako to ne pomaže? Posesivnost ponekad ima vrlo duboke emocionalne uzroke i potrebno je proraditi obrasce koji su se formirali tijekom odrastanja. Možda je osoba rasla uz roditelje koji su joj jako uvjetovano davali ljubav ili su pak bili emocionalno hladni i nedostupni. Možda je osoba bila emocionalno zapostavljena i zbog toga je razvila obrazac posesivnosti. Moguće je da se osoba boji da će joj opet, kao u djetinjstu, voljena osoba emocionalno izmicati i zbog toga osjeća toliku posesivnost. Dakako to je jedan od mogućih uzroka. Tragični gubitak voljene osobe u djetinjstvu ili u vrijeme odrastanja također može biti jedan od razloga da osoba postane posesiva.  Razlozi mogu biti različiti i zato je važno osvjestiti vlastito ponašanje i posesivne obrasce koje unosimo u odnos. Iskreno priznanje samoj sebi/samome sebi da sam posesivna osoba i spremnost na odustajanje od poznatih ideja i mentalnih obrazaca može učiniti veliku primjenu u odnosu. Osoba koja doživljava posesivnost može pomoći svom partneru/ici tako da otvoreno i bez optuživanja ispriča kako se osjeća. Ako su osobe otvorene za dijalog, takav razgovor može pomoći da oboje jače postanu svijesni što svatko od njih čini da taj obrazac posesivnosti živi u njihovoj vezi.

Ako to osoba sama ne može učiniti jer su uzroci posesivnosti jako duboki, korisno je potražiti pomoć psihoterapeuta/kinje. Ponekad je to bolno, ali ono što se može dogoditi ako ne pokušavamo učiniti promjene može biti jednako tako ili čak i više bolno. Ako se samozavaravamo da je posesivnost u stvari odraz ljubavi i odanosti, može nam se lako dogoditi da ne primjetimo da je baš ta posesivnost istjerala užitak iz naše postelje.

     Nedavno je u moju praksu došao mladi bračni par. Tri godine su u braku a još toliko zajedno. Kad su sjeli, nakon uvodnih riječi, ona je počela pričati i već tijekom  prve rečenice, suze su joj kliznule niz obraze. Brisala ih je ispričavajući se što plače. Kad sam joj rekla da se ne treba ispričavati zbog svojih suza i da je u redu plakati ako joj je teško, kao da je malo odahnula i nastavila pričati. On je za to vrijeme sjedio pored nje. Vidljivo je bilo da mu je jako neugodno, teško i nelagodno.

         Ona je ispričala da već neko vrijeme imaju vrlo rijetke seksualne odnose, da sve njene pokušaje da mu priđe i da ga motivira za seksualni odnos, on odbija govoreći da je umoran, da baš u tom trenu treba nešto dovršiti i obaviti ili pak jednostavno da mu se ne da. Ona mu je nudila i da, ako on ne želi odnos, da je njoj lijepo da ga ona stimulira i da tako osjete tjelesnu bliskost. I to je odbijao. Jednu noć se probudila, vidjela da ga nema u krevetu, ustala i u radnoj sobi ga je našla pred kompjuterom kako gleda porno filmove i samozadovoljava se. Cijelo vrijeme dok je pričala suze klizile su joj niz obraze i uzdisala je teško a on je sve više pokazivao nelagodu i bol.

         Što im se u stvari dogodilo? On je povremeno gledao pornografske sadržaje i prije braka, ponekad su ih gledali i zajedno i nakon toga vodili ljubav. Oboje su to voljeli i osjećali da ih takvi filmovi stimuliraju i motiviraju da vode ljubav. Nakon prve godine braka on je ostao bez posla i dok je bio sam doma počeo je sve više i sve češće gledati pornografske sadržaje. Kaže da je to, iz početka bilo iz radoznalosti i dosade. Nakon nekog vremena  nije više osjećao želju za seksualnim odnosom sa svojom suprugom na isti način kao prije. Mislio je da je to zato što je bez posla, pa se, sam sa sobom, osjeća loše. Osim toga puno vremena je bio sam doma, jer je žena radila pa je mislio da mu je zato masturbacija sve draža.  Zatim je mislio da je to normalno jer prošla je već prva godina braka i valjda to tako bude, žena polako prestaje biti interesantna kao što je bila u početku veze... i tako je pronalazio razne razloge zašto ga manje privlači njegova žena i zašto se jače napaljuje i više uživa uz porografske filmiće.  

Ona je, pak, iz početka mislila da on izbjegava seksualne odnose jer je bez posla pa mu je smanjeno samopoštovanje, tumačila je sebi da je nezadovoljan i da se osjeća nesposobnim pronaći novi posao. Nije mu ništa govorila i nadala se da će ta faza proći kad on počne raditi. S vremenom je primjetila da, kad se u krevetu privije uz njega i počne ga maziti i ljubiti, on ne dobiva erekciju. Mislila je da možda izbjegava seksualne odnose zbog toga a da se srami reći joj da ima probleme s erekcijom. Nije mu htjela ništa reći da ga ne optereti više nego što treba .... i tako je vrijeme prolazilo.

One noći kad ga je našla uz kompjuter kako masturbira a dva-tri sata prije toga ju je bio odbio, doživjela je ogromno razočaranje. Dakako, nastala je velika svađa u kojoj joj je on priznao da često, svakodnevno a ponekad i par puta dnevno gleda porno filmiće i da uz njih postiže erekciju i uživa u samozadovoljavanju a kad pogleda nju ili kad ju grli i ljubi, ne osjeća seksualno  uzbuđenje niti želju za seksom. Rekla mu je, u bijesu i ljutnji, da je ovisnik o pornografiji i da će ili ići na terapiju ili će se rastati. Srećom, odlučili su se na seksualnu terapiju a ne na razdvajanje.

Više puta su mi dolazili parovi sa sličnom pričom, neki u braku, neki u vezi, seksualnih odnosa gotovo da nisu ni imali, a kad bi i pokušavali partner je imao problema s postizanjem i održavanjem erekcije, dok uz pornografski materijal, u masturbaciji ne bi imao nikakvih problema s erekcijom i uživanjem sam sa sobom. Važno mi je reći da, kod parova koji su mi dolazili zbog sličnih problema, nije u pitanju bio prestanak ljubavi. Ti muškarci su jasno govorili da vole svoje partnerice i žele biti u vezi s njima ali se ne mogu seksualno uzbuditi bez eksplicitnih pornografskih scena niti mogu postići erekciju bez da takve sadržaje gledaju.

Kako je to moguće? Urolog, dr. Carlo Foresta, koji je na čelu Udruženja za andrologiju i seksualnu medicinu Italije i profesor na sveučilištu u Padovi, tvrdi da 70% mladih muškaraca koji su potražili pomoć na njihovoj klinici zbog smetnji erekcije, imaju taj problem zbog učestalog i obilnog gledanja Internet pornografije. Napominjem da se u tim slučajevima radi o zaista učestalom, gledanju Internet pornografije u velikim količinama. Što se događa tim muškarcima? Istraživanja nam pokazuju da smanjenje libida i problemi u izvedbi nastaju jer je mozak „zatupljen“ pornografskim sadržajima i više ne reagira na partnericu ili uobičajenu seksualnu situaciju. Osobe koje često gledaju pornografske sadržaje izložene su  povećanom izlučivanju dopamina, neurotrensmitera koji je po svom kemijskom sastavu sličan adrenalinu. S vremenom postaju sve otporniji na trajno pojačano lučenje dopamina te da bi postigli uzbuđenje, potrebne su im sve intenzivnije i eksplicitnije seksualne stimulacije. Dakle, s vremenom muškarac treba sve jaču i izravniju stimulaciju da bi se mogao uzbuditi i postići erekciju.

Dr. Foresta svojim pacijentima preporuča 6-tjednu apstinenciju od pornografskih filmova, toliko je naime vremena potrebno mozgu da se vrati na uobičajeni način funkcioniranja i da prestane potreba za stalno povećanim količinama dopamina. Kaže da njegovi pacijenti u početku tog perioda, uglavnom imaju potpunu erektilnu disfunkciju, no s vremenom se erekcija normalizira i nakon perioda od 6 tjedana muškarci mogu ponovo osjetiti uzbuđenje, želju i postići erekciju sa svojim partnericom bez dodatnih stimulacija. Dakako, na kraju liječenje preporuka je da se pacijenti ne vrate starim obrascima ponašanja jer se začarani krug može vratiti.

Na sličan način radim i ja s mojim klijentima. Upoznam ih s tim što se događa u njihovom mozgu i kako njihovo tijelo reagira na hiperstimulaciju pornografskim sadržajima. Preporučim im da prestanu gledati pornografske filmove i da se počnu maziti i biti bliski sa svojim partnericama ali bez erotskih dodira ili penetracije. Neka neko vrijeme grade intimnost i zajedništvo kroz poglede, dodire, zajedničko vrijeme, razgovore i ne-seksualne igre. Nakon nekog vremena, dodiri i igre počinju biti erotski i seksualno stimulirajući dok na koncu par nije ponovo u mogućnosti imati seksualne odnose u kojima oboje mogu uživati.

Željela bih još na kraju reći da je umjerenost važan kriterij u svemu pa tako i u gledanju pornografskih filmova. Nekim parovima povremeno zajedničko gledanje može biti izvor motivacije i uživanja u milovanju i seksualnom odnosu. Nekim mojim klijentima s oslabljenom motivacijom ja znam i preporučiti da pokušaju eksperimentirati sa zajedničkim gledanjem takvih filomva i vjerujem a i moje iskustvo mi govori da, povremeno gledanje takvih sadržaja, ne samo da neće izazvati probleme nego će kod nekih parova i povaćati zadovoljstvo seksulnim životom. Ono što je važno jest ne pretjerati. A ako se to već dogodilo, onda je važno imati hrabrosti stati, prekinuti nezdravi obrazac i uz strpljenje, počekati da se stanje vrati u normalu kakvo je bilo prije pretjeranog gledanja pornografije.