Postati roditelj i nije baš teško, znamo uglavnom kako se to radi i ako je biološki sat aktivan, spoj dvaju stanica se dogodi i nakon devet mjeseci ... roditeljstvo se dogodilo. No, postati i biti odgovoran roditelj, tu ćemo se sigurno složiti, jako je teško i zahtjevno. U današnjem načinu života u kojem većina roditelja želi ali i mora raditi van obitelji i u kojem su oboje (a majke, zbog specifičnosti našeg društva, još i više) rastrgani između mnoštva obaveza, zaista nije lako biti odgovoran roditelj. Dnevno iskaču izazovi s kojima se roditelji moraju nositi u odgoju djece: previše video i Internet sadržaja, sjedalački način igranja, bulling među vršnjacima, nasilje na TV-u, previše slatkiša i grickalica.... mogli bismo još tako nabrajati, zar ne? U svakoj od navedenih situacija roditelji trebaju naći odgovarajući način da svom djetetu objasne stvarnost i izazov koji se pojavio pred djetetom. No, po mnogim anketama i istraživanjima, izazov koji roditeljima najteže pada, već pogađate, jest - razgovor o seksu sa vlastitim djetetom! U Hrvatskoj imamo podatak da tek svaki 15-i hrvatski tinejdžer navodi roditelje kao glavni izvor informacija o seksualnosti a više od četvrtine studenata Sveučilišta u Zagrebu, nije nikada porazgovaralo o seksualnosti s roditeljima.
Zašto je to tako teško? Pa, na prvom mjestu možemo reći da je razlog u tome što je govoriti o seksu povezano s nelagodom. A ne nose se svi dobro s nelagodom. Da, istina je da odrasli ljudi mogu podnijeti određenu dozu nelagode ali ipak je lakše izbjeći ju, zar ne? Nadalje, mi odrasli baš i nemamo iskustva kako razgovarati o seksu s mladom generacijom jer uglavnom, kad smo mi bili mali i mladi, naši roditelji niti nastavnici nisu s nama o tome razgovarali i nismo razvili potrebne vještine. Razloga ima još.
Pozabavit ću se jednim koji nije baš tako rijedak: neki roditelji (i nastavnici, odgajatelji...) se boje da će razgovor o seksualnosti ili bolje reći, seksualna edukacija, naškoditi djeci i da će ih to potaknuti na seksualnu aktivnost prije vremena. Važno je znati da znanje o seksualnosti ne čini štetu, već upravo suprotno, pomaže djeci da donose dobre odluke kad za njih dođe vrijeme. Znanje im daje sigurnost i osnažuje ih. Mnoga su istraživanja provedena u Zapadnoj Europi i SAD i svako je pokazalo da informiranost i znanje rezultiraju većom odgovornošću, donošenjem dobrih odluka i prevencijom neželjenih oblika seksualnog ponašanja. Dobro je znati da u raznim stručnim časopisima možemo čitati studije koje su pokazale da su djeca s kojom se komuniciralo o seksu, kad su došla u godine kada su mogli postati seksualno aktivne osobe, odgađali spolni odnos, a kad su se odlučili na seks, upotrebljavali su kontracepciju i imali manje partnera od onih osoba koji kao djeca nisu dobivali nikave informacije niti znanja o seksualnosti.
Marty Klein, poznati američki seksualni terapeut i seksualni edukator, kaže u svojoj knjizi „Kako razgovarati o seksualnosti sa vlastitom djecom“, da se sportski programi ne provode po principu „Djeco, nemojte se povrijediti....i idemo trčati i igrati utakmicu i pamet u glavu“. Takav način nije roditeljima prihvatljiv. S djecom treba raditi vježbe zagrijavanja, snage i opuštanja. Treba ih podučavati o važnosti pravilne prehrane, odmaranja, pravilnoj upotrebi opreme u sportu, o discipliniranom izvođenju vježbi. Nećemo djecu pustiti na teren nepripremljene. I nećemo misliti da su, nepripremljena djeca sigurnija i da se neće izlagati nepotrebnim sportskim povredama.
No, kad se radi o seksulnosti, neki misle da je nepripremljenost dobra i da, ako ne budemo spominjali seks, djeca će biti sigurnija u životu i lakše će donosti dobre odluke za sebe. Nije baš logično, zar ne?
Važno si je osvjestiti da su roditelji seksualni edukatori činili nešto ili ne. Već samim time što su roditelji odrasle osobe i seksualno aktivni, svojim ponašanjem daju djeci određene poruke. Ne spominjanje seksa, ne pokazivanje primjerene nježnosti među roditeljima je također seksualna edukacija, samo zapitajmo se, kakvi su rezultati takvog ponašanja?! Djeca iz obitelji u kojima se seksualnost ni na koji način ne spominje doživljavu da je to nešto neprimjereno i da nije ok. Jer da je seksualnost u redu, roditelji bi je na neki način spomenuli. Znamo da djeca oko 3 godine počinju pokazivati interes za svoje genitalije i da se počinju igrati s njima. Znamo da se djeca oko 4-5 godine vole dodirivati s drugom djecom i da počinju postavljati pitanja o tijelu, dolasku beba i slično. Djeca nam, dakle, već od oko 3. godine počinju pokazivati da su seksualna bića. Roditelji mogu a i trebali bi, pomoći im da bolje razumiju sebe i svoju seksualnost. Dakako, primjereno godinama. Nećemo na isti način razgovarati s djetetom od 3-4 godina ili s djetetom od 10-11 godina. Kako to uopće činiti?
Studija „Preko velikog razgovora“, objavljena u časopisu Pediatrics (anketa za tu studiju je bila provedena u Kaliforniji), pokazala je da je bolje s djecom o seksualnosti razgovarati kroz česte spontane situacije a ne kroz veliki formalni razgovor u kojem će roditelji stručno djetetu obajsniti sve o seksu i to je početak i kraj razgovora o seksu s djetetom..
Dakle s djecom je najbolje govoriti o seksu kroz neke dnevne situacije te ne čekati da dijete postavi pitanje već preuzeti inicijativu i početi pričati o seksualnim temama. Ako dijete dođe kući i kaže da se igralo s prijateljicom/ljem, dobro ga je pitati kakvu su igru igrali, da li su se dirali po tijelima... i onda ispričati svoje mišljenje o takvim igrama i reći djetetu da je važno da zna da takvu igru može prihvatiti ako želi a može je i odbiti jer na to ima pravo. Ako djete od malena čuje da neke aktivnosti može prihvatiti ako želi ali da ima pravo neke aktivnosti odbiti i da je to skroz u redu, u njemu će se razvijati slobodna mogućnost izbora. Kad roditelj vidi da se dijete dira po genitalijama i da u tome uživa, tu priliku može iskoristit za poduku o masturbaciji. Ovisno o vrijednostima i stavovima koje obitelj o masturbaciji ima, možda će podučiti dijete da je u redu ponekad se dirati ali da to ne radimo pred drugim ljudima nego kad smo sami u svojoj sobi.
Kod tinejdžera možete već početi „razbijati“ nezdrave mitove o seksualnosti. Možete iskoristiti neki program/film na TV koji možete zajedno pogledati ili možete inicirati razgovor tako da kažete da ste pročitali neki tekst u novinama i vezati uz to svoje mišljenje i svoj stav. Npr. da žene treba nagovarati na seks ili da kad se muškarac uzbudi, više se ne može kontrolirati.
Ukoliko ste kao roditelj nesigurni i osjećate da vam nedostaje informacija za razgovor sa svojim djetetom, otiđite u knjižnicu i posudite nekoliko knjiga o seksualnosti djece i mladih te kako s njima razgovarati o tome. Važno je da vi, kao roditelji, budete sigurni u ono što govorite s djetetom jer tako će vas oni bolje doživjeti.
Kad razgovaramo (ili ne razgovaramo) s djecom o seksualnosti, izuzetno je važno paziti da se kod djeteta ne razvija osjećaj krivnje i sramote. U mom svakodnevnom radu s klijentima, prečesto se susrećem s osobama koje su kao male naučile da je seks sramota i da je dirati sebe i misliti o seksualnim stvarima jako loše, pa tako sada kao odrasle osobe, nemaju zdravo seksualno biće i ne mogu imati seksualne odnose koji povezuju, zbližavaju i pružaju užitak. Sada, kao odrasle osobe, osjećaju se „nefunkcionalnima, nenormalnima“ kako sami kažu i duboko su pogođeni svojim stanjem i nemogućnošću imanja zdravih seksuanih odnosa. Kada su bili mali, njihovi roditelji, koji su pridonijeli tom osjećaj krivnje i srama, nisu ni slutili da daju pečat koji će njihovo dijete nosti u sebi i kad bude odrasla, seksualno aktivna osoba.
Nije mi jasno kako to neki ljudi razmišljaju: kad su mali sve ćemo sakriti od njih, samo da ništa ne vide i ne čuju, kao da seksa nema.... a onda kad ti mali ljudi postanu veliki, očekuju da će se odlično snaći, preuzeti odgovornost za stvaranje potomaka i kvalitetno živjeti zajedno i odgajati novu generaciju djece. Kako to??!!
Upamtite dragi roditelji - vi jeste seksualni edukatori svoje djece i sve što činite ili NE činite, govorite ili NE govorite, utječe na formiranje seksualnog bića vašeg djeteta. Vi ste odgovorni i vi imate, na sreću, veliku moć da svom djetetu pomognete da se razvije u zdravu, funkcionalnu osobu koja će moći ulaziti u blizak, intiman odnos s voljenom osobom i uživati u blagodatima vlastite seksualnosti odgovorno i zdravo. Samo treba početi... spontano i jednostavno... u običnim dnevnim situacijama...
Zašto je to tako teško? Pa, na prvom mjestu možemo reći da je razlog u tome što je govoriti o seksu povezano s nelagodom. A ne nose se svi dobro s nelagodom. Da, istina je da odrasli ljudi mogu podnijeti određenu dozu nelagode ali ipak je lakše izbjeći ju, zar ne? Nadalje, mi odrasli baš i nemamo iskustva kako razgovarati o seksu s mladom generacijom jer uglavnom, kad smo mi bili mali i mladi, naši roditelji niti nastavnici nisu s nama o tome razgovarali i nismo razvili potrebne vještine. Razloga ima još.
Pozabavit ću se jednim koji nije baš tako rijedak: neki roditelji (i nastavnici, odgajatelji...) se boje da će razgovor o seksualnosti ili bolje reći, seksualna edukacija, naškoditi djeci i da će ih to potaknuti na seksualnu aktivnost prije vremena. Važno je znati da znanje o seksualnosti ne čini štetu, već upravo suprotno, pomaže djeci da donose dobre odluke kad za njih dođe vrijeme. Znanje im daje sigurnost i osnažuje ih. Mnoga su istraživanja provedena u Zapadnoj Europi i SAD i svako je pokazalo da informiranost i znanje rezultiraju većom odgovornošću, donošenjem dobrih odluka i prevencijom neželjenih oblika seksualnog ponašanja. Dobro je znati da u raznim stručnim časopisima možemo čitati studije koje su pokazale da su djeca s kojom se komuniciralo o seksu, kad su došla u godine kada su mogli postati seksualno aktivne osobe, odgađali spolni odnos, a kad su se odlučili na seks, upotrebljavali su kontracepciju i imali manje partnera od onih osoba koji kao djeca nisu dobivali nikave informacije niti znanja o seksualnosti.
Marty Klein, poznati američki seksualni terapeut i seksualni edukator, kaže u svojoj knjizi „Kako razgovarati o seksualnosti sa vlastitom djecom“, da se sportski programi ne provode po principu „Djeco, nemojte se povrijediti....i idemo trčati i igrati utakmicu i pamet u glavu“. Takav način nije roditeljima prihvatljiv. S djecom treba raditi vježbe zagrijavanja, snage i opuštanja. Treba ih podučavati o važnosti pravilne prehrane, odmaranja, pravilnoj upotrebi opreme u sportu, o discipliniranom izvođenju vježbi. Nećemo djecu pustiti na teren nepripremljene. I nećemo misliti da su, nepripremljena djeca sigurnija i da se neće izlagati nepotrebnim sportskim povredama.
No, kad se radi o seksulnosti, neki misle da je nepripremljenost dobra i da, ako ne budemo spominjali seks, djeca će biti sigurnija u životu i lakše će donosti dobre odluke za sebe. Nije baš logično, zar ne?
Važno si je osvjestiti da su roditelji seksualni edukatori činili nešto ili ne. Već samim time što su roditelji odrasle osobe i seksualno aktivni, svojim ponašanjem daju djeci određene poruke. Ne spominjanje seksa, ne pokazivanje primjerene nježnosti među roditeljima je također seksualna edukacija, samo zapitajmo se, kakvi su rezultati takvog ponašanja?! Djeca iz obitelji u kojima se seksualnost ni na koji način ne spominje doživljavu da je to nešto neprimjereno i da nije ok. Jer da je seksualnost u redu, roditelji bi je na neki način spomenuli. Znamo da djeca oko 3 godine počinju pokazivati interes za svoje genitalije i da se počinju igrati s njima. Znamo da se djeca oko 4-5 godine vole dodirivati s drugom djecom i da počinju postavljati pitanja o tijelu, dolasku beba i slično. Djeca nam, dakle, već od oko 3. godine počinju pokazivati da su seksualna bića. Roditelji mogu a i trebali bi, pomoći im da bolje razumiju sebe i svoju seksualnost. Dakako, primjereno godinama. Nećemo na isti način razgovarati s djetetom od 3-4 godina ili s djetetom od 10-11 godina. Kako to uopće činiti?
Studija „Preko velikog razgovora“, objavljena u časopisu Pediatrics (anketa za tu studiju je bila provedena u Kaliforniji), pokazala je da je bolje s djecom o seksualnosti razgovarati kroz česte spontane situacije a ne kroz veliki formalni razgovor u kojem će roditelji stručno djetetu obajsniti sve o seksu i to je početak i kraj razgovora o seksu s djetetom..
Dakle s djecom je najbolje govoriti o seksu kroz neke dnevne situacije te ne čekati da dijete postavi pitanje već preuzeti inicijativu i početi pričati o seksualnim temama. Ako dijete dođe kući i kaže da se igralo s prijateljicom/ljem, dobro ga je pitati kakvu su igru igrali, da li su se dirali po tijelima... i onda ispričati svoje mišljenje o takvim igrama i reći djetetu da je važno da zna da takvu igru može prihvatiti ako želi a može je i odbiti jer na to ima pravo. Ako djete od malena čuje da neke aktivnosti može prihvatiti ako želi ali da ima pravo neke aktivnosti odbiti i da je to skroz u redu, u njemu će se razvijati slobodna mogućnost izbora. Kad roditelj vidi da se dijete dira po genitalijama i da u tome uživa, tu priliku može iskoristit za poduku o masturbaciji. Ovisno o vrijednostima i stavovima koje obitelj o masturbaciji ima, možda će podučiti dijete da je u redu ponekad se dirati ali da to ne radimo pred drugim ljudima nego kad smo sami u svojoj sobi.
Kod tinejdžera možete već početi „razbijati“ nezdrave mitove o seksualnosti. Možete iskoristiti neki program/film na TV koji možete zajedno pogledati ili možete inicirati razgovor tako da kažete da ste pročitali neki tekst u novinama i vezati uz to svoje mišljenje i svoj stav. Npr. da žene treba nagovarati na seks ili da kad se muškarac uzbudi, više se ne može kontrolirati.
Ukoliko ste kao roditelj nesigurni i osjećate da vam nedostaje informacija za razgovor sa svojim djetetom, otiđite u knjižnicu i posudite nekoliko knjiga o seksualnosti djece i mladih te kako s njima razgovarati o tome. Važno je da vi, kao roditelji, budete sigurni u ono što govorite s djetetom jer tako će vas oni bolje doživjeti.
Kad razgovaramo (ili ne razgovaramo) s djecom o seksualnosti, izuzetno je važno paziti da se kod djeteta ne razvija osjećaj krivnje i sramote. U mom svakodnevnom radu s klijentima, prečesto se susrećem s osobama koje su kao male naučile da je seks sramota i da je dirati sebe i misliti o seksualnim stvarima jako loše, pa tako sada kao odrasle osobe, nemaju zdravo seksualno biće i ne mogu imati seksualne odnose koji povezuju, zbližavaju i pružaju užitak. Sada, kao odrasle osobe, osjećaju se „nefunkcionalnima, nenormalnima“ kako sami kažu i duboko su pogođeni svojim stanjem i nemogućnošću imanja zdravih seksuanih odnosa. Kada su bili mali, njihovi roditelji, koji su pridonijeli tom osjećaj krivnje i srama, nisu ni slutili da daju pečat koji će njihovo dijete nosti u sebi i kad bude odrasla, seksualno aktivna osoba.
Nije mi jasno kako to neki ljudi razmišljaju: kad su mali sve ćemo sakriti od njih, samo da ništa ne vide i ne čuju, kao da seksa nema.... a onda kad ti mali ljudi postanu veliki, očekuju da će se odlično snaći, preuzeti odgovornost za stvaranje potomaka i kvalitetno živjeti zajedno i odgajati novu generaciju djece. Kako to??!!
Upamtite dragi roditelji - vi jeste seksualni edukatori svoje djece i sve što činite ili NE činite, govorite ili NE govorite, utječe na formiranje seksualnog bića vašeg djeteta. Vi ste odgovorni i vi imate, na sreću, veliku moć da svom djetetu pomognete da se razvije u zdravu, funkcionalnu osobu koja će moći ulaziti u blizak, intiman odnos s voljenom osobom i uživati u blagodatima vlastite seksualnosti odgovorno i zdravo. Samo treba početi... spontano i jednostavno... u običnim dnevnim situacijama...
RSS Feed
