Libido, objavljeno u Sensi br. 60, u prosincu 2012.

      Čitateljica nas je pitala za savjet jer ona već nekoliko mjeseci osjeća veću želju za seksualnim dodirima od svog partnera. Osjeća se nesigurnom i pita se da li je normalna kad želi seks više od svog partnera a „svi znaju da muškarci žele seks češće od žena“. A možda s njenim partnerom nešto nije u redu, možda ima premalo testosterona ili ima neki drugi problem? Ne sumnja da ju vara i da ima seks s nekom drugom ženom jer osjeća njegovu ljubav i privrženost. Ne zna što da radi i najradije bi smanjila svoju seksulnu želju i tako opet bila u miru. 

         I među parovima koji su trenutno kod mene u terapiji, nekoliko njih dolazi zbog razlike u razini seksualne želje a kod nekoliko njih se radi o tome da partnerica želi seks više i češće nego partner.

No prvo malo o smanjenoj seksualnoj želji - jedno istraživanje, provedeno u SAD, na uzorku od 2109 pacijenata i parova pokazalo je da osobe sa smanjenom seksualnom željom, neprikladno potiskuju svoje seksualne osjećaje, zadržavajući se na partnerovim negativnom osobinama i tako, umanjujući njihove pozitivne strane, sami sebi onemogućavaju prepoznavanje njihovih privlačnih svojstava. Time se i njihova motivacija za seksualni odnos s partnerom/icom smanjuje.

         Motivacija je, kad govorimo o seksulanoj želji, veoma važna. Seksualna motivacija pod kontrolom je dvostrukog upravljačkog mehanizma koji se sastoji od „motora“ i „kočnica“ a zovemo ih „Pobuđivači“ i „Potiskivači“. Imamo fiziološke i psihološke pobuđivače i potiskivače. Fiziološki pobuđivači su testosteron, afrodizijaci i fizikalna/genitalna stimulacija; psihološki pobuđivači su privlačni partner/ica, erotska stimulacija, fantazije, ljubav i udvaranje. Fiziološki potiskivači su hormonalni poremećaji, lijekovi sa spolnim nuspojavama a psihološki potiskivači su neprivlačni/a partner/ica, negativne misli, anti-fantazije, negativne emocije te stres i srdžba. Normalna spolna motivacija ovisi o dobroj ravnoteži između pobuđivača, koji pokreću našu želju za seksualnim činom i potiskivača koji koče naše seksualne porive da se ne bismo upetljavali u nevolje vučeni svojim libidoznim porivima. Ako ti kontrolni mehanizmi zataje, osoba doživljava nefunkcionalan rast ili pad seksualne želje.

Čitateljica koja nam se javila kaže da je počela osjećati čak veću želju za seksom od kada je njen partner počeo imati manju želju. Sama se sebi čudi i pita se da li se kod nje želja povećala baš zato što se kod njenog partnera smanjila? To je moguće, naime, kada kod jedne osobe u vezi postanu više aktivni potiskivači i kada počne izbjegavati seksualne kontakte, kod druge osobe pokrenut će se različiti mehanizmi. Ta druga osoba može početi više inzistirati na seksualnim odnosima pokušavajući na taj način pomoći svom partneru ili može početi više fantazirati o seksu, a fantazije su psihološki pobuđivači i zbog toga može početi osjećati jaču želju nego prije.

Dakle, bez obzira na mitove o tome da muškarci uvijek žele seks i da oni moraju naći načina da seks dobiju što češće od svoje partnerice, i muškarci i žene imaju pobuđivače i potiskivače te i jedni i drugi mogu sami sebe blokirati ili pak pobuđivati. Dakako, vjerovanje u spomenuti mit, može kod nekih žena biti potiskivač i žena može osjetiti da sama sebe blokira jer „se zna da žena ne želi seks tako često kao muškarac“.

Moguće je i da se partner nalazi u nekom izazovnom periodu u životu i da su potiskivači kod njega trenutno više u akciji nego pobuđivači. A svakako je moguće da je općenito, razina seksualne želje kod žene jednostavno na većoj razini nego kod njenog partnera i to, iako je različita razina seksualne želje izazov za svaku vezu, nije nenormalno ili naopako.

Što može par učiniti sam ako se nađe u situaciji u kojoj žena želi seks češće i više nego muškarac. Osnovno je, kao i kod bilo koje druge smetnje, otvoreno porazgovarati i pogledati što se u njihovom životu događa. Važno je osvrnuti se na potiskivače i na pobuđivače. Što se tiče potiskivača, dobro bi bilo porazgovarati i osvjestiti da li je partner počeo uzimati neke lijekove koji mogu utjecati na smanjenje seksualne želje, da li je došlo do nekih zdravstvenih smetnji koje sa sobom donose iscrpljenost, umor i sl? Nadalje, da li je partner promijenio posao ili možda napredovao u poslu pa je time dobio puno više obaveza i rokova, ili da li je u strahu od gubitka posla ili smanjenja plaće pa mu to oduzima ogroman dio mentalne energije? Da li su prisutna česta okrivljavanja i predbacivanja od strane partnerice ili česte svađe i srdžba? Moguće je i da postoji još jedan potiskivač koji nije vezan uz negativne osjećaje – možda je partner stavio partnericu na neku vrstu „emocionalnog pijedestala“ i prema njoj osjeća jako nježne, intenzivne osjećaje a ne može ju doživljavati kao seksualni objekt jer negdje duboko u sebi  misli da bi ju time povrijedio. 

Što se tiče pobuđivača, dobro je porazgovarati o tome što se događa u njenom životu – da li možda partnerica češće ima seksualne fantazije ili češće sebe stimulira nego prije, pa bi to moglo biti njen pobuđivač? Da li osjeća intenzivnije emocije prema partneru koje u njoj pobuđuju želju za češćim seksualnim odnosima? Da li je promijenila nešto u svom izgledu ili je počela intenzivnije vježbati pa svoje tijelo doživljava „više živim“ nego prije? Da li se možda pojavila neka zebnja oko njihovog emocionalnog odnosa koja u njoj izaziva želju za većom blizinom i češćim seksom? ...

Ako partneri uspiju pronaći jedno ili više područja koja vjerovatno povećavaju potiskivače a smanjuju pobuđivače, mogu pokušati otvoreno se suočiti s njima i zajedno pronaći načine koji će njima pomoći da se poveća seksualna motivacija. Erotska stimulacija, fantazije, romantični zajednički trenuci mogu pomoći. Također eliminiranje stresa, preopterećenosti poslom, razrješavanje nekih akutnih konflikata također može pomoći. Toliko puta sam se susrela sa situacijama gdje se partner, u najboljoj namjeri, toliko iscrpljuje poslom (fizički i mentalno) da mu za doma ne ostaje više energije. To se pravda važnošću staranja za obitelj i boljom zaradom, no to je dvosjekli mač. Ukoliko partner napravi jako veliku disproporciju u vremenu koje ulaže u svoju ulogu poslovnog čovjeka i ulogu partnera ili muža, za očekivati je da će se motivacija za seksualni kontakt smanjivati jer jednostavno muškarac nema više ni fizičke ni emocionalne energije za svoju partnericu a često ni vremena. A to pak kod partnerice može izazvati želju za većom i intenzivnijom blizinom s partnerom jer joj on nedostaje i to može kod nje pojačavati želju za seksualnim odnosima.

Ako partneri osvijeste da se radi o situaciji u kojoj partner ima puno nježnih osjećaja za svoju partnericu a boji se da bi ju seksualnim odnosom povrijedio (govorim o dubokim stavovima koje nije lako osvijestiti jer se „zdravorazumsko“ razmišljanje protivi takvim stavovima), onda je dobro da partnerica priča o tome kako ona voli njegov seksualni dodir i koliko joj to puno znači. Također mogu zajedno kreirati neke seksualne fantazije, pričati o njima i pokušati ih realizirati – možda u početku bez penetracije a s vremenom i s penetracijom.

Za kraj bih naglasila važnost osvještavanja načina kako osobe same sebe nenamjerno „iskapčaju“ i „pobuđuju“. Povećavanje razine svjesnosti partnera o vlastitim protuseksualnim ponašanjima i anti-fantazijama pomoću kojih su automatski bez da su bili svjesni, potiskivali svoje želje prema drugom partneru je prvi korak. Nad svojim seksualnim osjećajima može se imati veća kontrola. Prihvaćanje svoje vlastite uloge u nastanku i održavanju postojećeg izazova može biti snažan zamah prema naprijed. I dakako, važno je i vrijedno njegovati i množiti pobuđivače kao usporedni a ne tek drugi, korak.