Raduje me da smo dobili dosta vaših pitanja što i Redakciji i meni govori da je, vama čitateljicama i čitateljima, ova kolumna korisna i potrebna.
Danas odgovaram čitateljici koja je 3 godine u vezi s muškarcem 10-tak godina starijim od sebe. U vezi oboje uživaju, vole se, nastoje prihvatiti jedno drugog u potpunosti i planiraju živjeti zajedno. No, njihov seksualni život im je postao izazov koji ne znaju kako savladati. On je, naime, rijetko zainteresiran za seks a kad je zainteresiran, njihovi pokušaji, kaže čitateljica, završe neslavno jer on zna imati poteškoće s postizanjem i održavanjem erekcije. Čitateljica je, u početku mislila da mu samo treba vremena, bila je strpljiva i puna razumijevanja, no, kaže da vrijeme nije pomoglo. Pokušala je iskreno razgovarati s njime a on joj je rekao da između njih „nema kemije“, da je on pod stresom i da ona nije ništa kriva. Sada se počelo događati da i ona više nema želje niti ne želi više inicirati seksualni kontakt jer se boji da će biti odbijena. Na kraju svog pisma, čitateljica se pita kako da riješe svoj problem i da uživaju jedno u drugom i u zajedničkim intimnim trenucima?
Ovo je dosta složena situacija. Koliko mogu isčitati iz pisma čitateljice, radi se o smanjenoj seksualnoj želji kod partnera u kombinaciji s povremenim smetnjama erekcije. Bilo bi važno znati što je bilo prije: da li je muškarac u početku svog seksualnog života ima seksualnu želju pa ju je vremenom počeo gubiti zbog poteškoća s erekcijom ili seksualne želje nije bilo ni u početku pa su onda smetnje erekcije prisutne jer nema dovoljno seksualnog podražaja (znači želje). U ovom slučaju se s vremenom dogodila i smanjena seksualna želja partnerice izazvana, kako sama kaže, strahom od odbijanja i frustracijom zbog neuspješnih seksuanih odnosa.
U svakom slučaju idemo prvo malo pogledati problem seksualne želje. Seksualna želja je, uz nagon za preživljavanjem i nagon za hranjenjem, jedan od vitalnih nagona ljudskih bića. Seksualna želja može biti promijenjena i narušena. Kad govorimo o učestalosti seksuane želje, dakle o kvantiteti, govorimo o smanjenoj ili povećanoj seksualnoj želji. Kad govorimo o vrsti odnosno usmjerenosti seksualne želje, tj. o kvaliteti, trebamo znati da može biti promijenjen izvor seksualne ugode i uzbuđenja. Tada govorimo o parafilijama. O njima nekom drugom prilikom, danas ćemo se usmjeriti samo na kvantitetu seksualne želje.
Američka seksualna terapeutkinja, sada već pokojna, Helen Kaplan postavila je kontinuum ljudske seksualne želje kroz 6 točaka na ljestvici: 1. Hiperaktivna (povećana) seksualna želja, 2. Snažna normalna seksualna želja, 3. Slaba normalna seksualna želja, 4. Blago smanjena (hipoaktivna) seksualna želja, 5. Jako hipoaktivna seksualna želja i 6. Seksualna averzija (fobično izbjegavanje seksualnih kontakata).
U početku veze, kad su osobe zaljubljene mogu osjećati hiperaktivnu seksualnu želju koja traje neko određeno vrijeme i onda se spontano razina seksualne želje vrati na uobičajenu razinu. Kad je par (ili jedno od njih) u izrazito stresnom periodu, moguće je da neko vrijeme seksuana želja bude smanjena ali se ona vrati na uobičajenu razinu kad stresna situacija ili period prođe.
Kad je želja smanjena kroz dulji period, kao kod čitateljičinog partnera, onda je važno sagledati uzrok toj smanjenoj želji. Uzroci su različiti, mogu biti organski ili psihosocijalni. Organski uzroci mogu biti različite bolesti: bolna stanja, hormonski poremećaji, poslijeoperativno stanje, liječenje od neplodnosti, depresija. Neki lijekovi mogu dovesti do gubitka seksualne želje kao npr. lijekovi protiv povišenoga krvnog tlaka i neki antidepresivi. U tim slučajevima potrebno je liječiti bolest koja je dovela do smanjenja seksualne želje kako bi se, izliječenjem bolesnog stanja popravila, tj. povratila i seksualna želja.
Ne rijetko, uzrok smanjenoj seksualnoj želji može biti narušen emocionalni odnos među partnerima. U tom slučaju važno je da par nauči kvalitetno komunicirati i da porade na svom odnosu.
Seksualna želja može biti smanjena i zbog seksualnih trauma i zlostavljanja u djetinjstvu, zatim zbog rigidnih religijskih stavova prema seksualnom činu (da je on grijeh ili služi samo za reprodukciju a ne i za uživanje), zbog neriješenih osjećaja vezanih uz neugodna seksualna iskustva, zbog stresa i stresnog životnog stila, zbog životnih briga (strah od gubitka posla, od financijske nestabilnosti i sl.), zbog straha od izvedbe.
Moguće je da se kod čitateljičinog partnera radi upravo o ovom zadnjem, o strahu od izvedbe koji je čest uzrok smanjene seksualne želje kod mojih klijenata, muškaraca i žena. Želim napomenuti da je smanjena seksualna želja prije bila izrazito ženska seksuana smetnja. Zadnjih godina, međutim, to je najbrže rastuća seksualna smetnja i kod žena i kod muškaraca što se povezuje sa stresnim načinom života i egzistancijalnim brigama.
Prvi je i osnovni korak da se osoba (i/ili par) suoči sa situacijom i osvijesti činjenicu da ima smanjenu seksualnu želju. Ne rijetko osoba nije svjesna da ima smanjenu seksualnu želju jer o seksu ne razmišlja, nema seksualnih maštarija, ne vidi osobe oko sebe kao seksualna bića, zanemaruje cijelo područje seksualnosti. Najčešće su partnerice i partneri ti koji primjete da nešto nije u redu i traže uzroke u sebi. Ne rijetko partneri/ce osobe sa smanjenom seksualnom željom počinju misliti da su oni ne atraktivni i nedovoljno seksualno privlačni te da je problem u njima. Kada počnu partnere suočavati sa situacijom, osoba koja ima smanjenu seksualnu želju često to negira, govori da je u stresnom periodu, da nema kemije i sl. što je slučaj i u pitanju na koje danas odgovaram.
Nakon suočavanja sa situacijom i osvještavanja problema, treba pokušati otvoreno i bez pritiska razgovarati i pokušati razumijeti jedno drugog. Od izuzetne je važnosti da u tom razgovoru ne bude napadanja, optuživanja, prebacivanja ili kritiziranja. Takva ponašanja će odmah blokirati osobu i neće biti moguće voditi iskren razgovor već će osoba ući u defenzivu. Moguće je i da će osoba koja ima smanjenu seksualnu želju pokušati odgovornost prebaciti na drugu osobu. To nam je pokazatelj da prvi korak još nije savladan, još osoba nije osvjestila da ima problem i treba ostati na prvom koraku dok se to ne dogodi.
Kada je prvi korak savladan, kada je osoba spremna početi raditi na svom problemu, važno je stvoriti toplu, prihvaćajuću atmosferu u svom domu u kojoj se seks neće izbjegavati niti će se stalno pričati o njemu. Važno je puno se maziti, iz početka bez penetracije jer, rekli smo već, strah od izvedbe može smanjiti želju. Važno je istraživati što svakog ponaosob i njih dvoje kao par uzbuđuje i stimulira – možda zajedničko gledanje erotskih sadržaja, seksualne igračkice ili nešto treće. Pritom moramo znati da istraživanja pokazuju da su muškarcima i ženama različite teme seksualno uzbuđujuće. Tako je muškarcima eksplicitna seksualna aktivnost prikazana u časopisu ili na filmu mnogo više seksualno uzbuđujuća nego ženama. Žene više seksualno uzbuđuju romantični i erotski sadržaji dok ih pornografski i seksualno eksplicitni sadržaji vrlo rijetko uzbuđuju. Nadalje, osobu sa smanjenom seksualnom željom treba potaknuti na seksualno maštanje, jer je ona to zaboravila činiti. Treba ju potaknuti da ponovno gleda svijet “seksualnim” očima, da vidi da su on/ona i partner/ica seksualna bića.
Mnogi parovi otkriju da im je jako lijepo i stimulirajuće gledati se u oči dulje vrijeme bez riječi. Neki otkriju uživanje u zajedničkom kupanju i sapunjanju ili mazanju losionom nakon kupanja. Nekima je sama promjena situacije i atmosfere u domu dovoljno da se opuste i da ponovo počnu jedno drugog (dakako najprije samog sebe) doživljavati kao seksualna bića. Kod nekih osoba osvještavanje da postoji problem već smanjuje napetost i pomaže lakšem komuniciranju i istraživanju osobne seksualnosti kao i zajedničkog preferabilnog seksualnog stila.
Osoba sa smanjenom željom treba raditi tehnike relaksacije, npr. mirnoga, dubokog disanja, različite vježbe progresivne mišićne relaksacije ili autogeni trening. Te tehnike posebno preporučujem osobama koje imaju smanjenu seksualnu želju zbog osjećaja krivnje (npr. kad osoba koje zbog vjerskih ili osobnih razloga smatra seks nečim prljavim, ružnim,zabranjenim ili opasnm).
No, često par bude jako isfrustriran stalnim pokušajima da se situacija popravi a sve ostaje isto. Važno je znati da je vrijeme važan faktor kod parova s ovim problemom. Naime što se prije par obrati za pomoć stručnjaku, što prije zaustave dinamiku koja se gradi oko smanjene seksualne smetnje, to bolje. Sva istraživanja pokazuju da je postotak izlječenja to veći i trajanje terapije to kraće što se ranije par javio i započeo rad na svom problemu.
Čitateljičin partner za sada odbija stručnu pomoć i to je korak na kojem se trebaju zadržati. Važno bi bilo da on sagleda svoje otpore prema terapiji. Moguće je da mu je neugodno govoriti nepoznatoj osobi o svojim seksualnim problemima. U tom slučaju važno je posvjestiti si da je seksualano zdravlje integrativni dio našeg zdravlja uopće i da kao štio idemo stomatologu ili dermatologu trebamo ići i seksuanom terapeutu ako se radi o narušenom seksuanom zdravlju. Ukoliko je otpor prema odlasku stručnjaku izazvan sumnjom da stručnjak neće pomoći, treba pogledati što nam govore ozbiljna znanstvena istraživanja o uspješnosti liječenja seksualnih problema. A sva govore da terapija daje odlične reziultate i veliki postotak izlječenja. Ako se radi o nekom drugom otporu treba se sa njim suočiti i odraslo i zrelo na njega odgovoriti.
U ovom konkretnom slučaju, s obzirom da par več dugo ima problem i da je smanjena seksualna želja i izbjegavanje seksualnih odnosa od strane partnera, izazvalo sada i smanjenje seksualne želje kod partnerice (što nije rijetko) ja bih svakako preporučila posjetu seksualnom terapeutu ili terapeutkinji. Vjerujem da bi to najprije pokazalo razultate za kojim čitateljica žudi. Svakako postoje i knjige, doduše ne brojne, koje mogu pomoći. Preporučila bih u ovom slučaju knjigu Barryja McCartija i Michaela Metza „Muška seksualnost“.
I na kraju, strpljenje i otvorena komunikacija su neizbježna i najbolja pomoć svakom paru koji se nađe pred izazovom smanjene seksualne želje. To nije bezizlazni tunel, to je samo jedno stanje koje se može liječiti i koje se može promijeniti.
RSS Feed