Zašto smo zajedno, objavljeno u Sensi 2014.

Prije nekoliko tjedana došao mi je na razgovor jedan par koji je zajedno više od 5 godina. Veza je postala jako teška - ne žive više zajedno ali provode vrijeme zajedno, seksa nema od prošle godine, a kažu da je možda već i puna godina od kada nisu imali seksualni odnos (ne sjećaju se zadnjeg), razgovori najčešće završavaju svađom, točnije dokazivanjem da je jedno od njih u pravu a drugo u krivu. Dakako tko je u pravu a tko u krivu ovisi o tome tko priča. Baš teška situacija.
Pitala sam ih koji je cilj njihovog dolaska, na čemu žele raditi? Oboje su rekli da bi željeli spasiti vezu. Kad sam ih pitala što ih motivira da budu zajedno kad govore o tako mnogim problemima koje postoje među njima? Kažu da ljubav postoji. I onda su mi ispričali svoj početak. Kad su se upoznali i kad su prvi puta vodili ljubav i za jedno i za drugo to je bilo fantastično iskustvo. Baš tu riječ su upotrijebili – rekli su „Seks je bio fantastičan.“ Kakav je bio taj prvi, tako se nastavilo i dalje. Njih dvoje su imali „fantastičan seks“ i bili su „zaljubljeni do ušiju“. Odmah u početku im je bilo jasno da imaju jako različite stavove o mnogim stvarima, da ne vole iste stvari (izlaske i načina zabavljanja) ali seks je bio divan. Kažu da je taj užitak u vođenju ljubavi dosta dugo trajao. Bilo je u to vrijeme i svađanja i prepiranja oko mjesta izlaska, s kim će se družiti, gdje će ići na godišnji odmor… Bilo je i sitnih prekida na dan-dva ali uvijek bi se pomirili i osjetili kako im je lijepo zajedno i kako uživaju u vođenju ljubavi.
A onda se, kako je prolazilo vrijeme, počelo događati ono što se, nažalost, događa nekim parovima: svađe su postajale intenzivnije od užitka. Razlike u temperamentu, ne poštivanje međusobnih granica i ljutnja, počeli su uzimati više prostora i vremena nego maženje i vođenje ljubavi i oni su se našli u situaciji da su se više svađali nego vodili ljubav. To je bilo nakon oko tri godine veze. Sada je više od pet godina od početka hodanja, više od dvije godine svađe i nerazumijevanje prevladavaju u njihovoj vezi a oni su i dalje zajedno.
Zašto smo zajedno?, pitanje je koje bi si parovi, koji se nađu s sličnoj situaciji, trebali povremeno postaviti. Ne želim time reći da ja mislim kako par koji sam vam predstavila, treba prekinuti. Ja mislim da je mudro, kad se dvoje ljudi svađa iz dana u dan, kad razmirica ima puno više nego lijepih situacija i puno više nego seksa, kad se osjeća lagani prijezir, - postaviti si to pitanje i onda pokušati, svatko za sebe pronaći odgovor i vidjeti kako sam ja s odgovorom koji sam pronašla/o u sebi? Je i to ono što želim? Da li tako želim živjeti?
Idemo malo na početak priče: Zaljubljeni ljudi žele jedno drugo. Ako se još dogodi da u početku ne mogu odmah imati priliku biti seksualno intimni, onda ta želja još više raste. Mnoge zaljubljene osobe kažu da ih cijelo tijelo boli od želje za voljenom osobom. I kad se tjelesni kontakt ostvari (uz pretpostavku da nema prevelike nervoze niti seksualnih smetnji), vođenje ljubavi za neke parove postaje magičan doživljaj. Svi tjelesni sokovi poteku, tijela su otvorena i podatna, žudnja i želja same usmjeravaju dodire… i sve je predivno. Nakon doživljaja vrhunca oboje mogu osjećati još veću zaljubljenost i još veću želju. To su oni magični trenuci početka veze i osjećaj „ljubavničkih lakih krila“ s kojima se može preskočiti i najviši zid.
Istraživanja nam kažu da ta prekrasna strast i leptirići u tijelu mogu tako intenzivno trajati oko 6 mjeseci. Kod parova koji su u tajnoj ili skrivenoj vezi ili koji žive jako razdvojeni pa se vrlo rijetko mogu vidjeti i biti zajedno, takva strast, kažu, može trajati do oko 2 godine. Nakon toga, za očekivati je da će vođenje ljubavi i dalje biti lijepo ali da, vjerojatno, „želja neće više boljeti“ kao što zaljubljeni kažu u početku.  
Ljepota vođenja ljubavi, tjelesni i emocionalni užitak koji osobe osjećaju može pokriti puno razlika. Što želim time reći? Ako nam je vođenje ljubavi predivno, ako je užitak presladak, onda je i želja za ponavljanjem tog iskustva velika. I to što na primjer, on ne želi izlaziti a ona želi; ili ona voli kad su sami a on voli kad su u veselom društvu; ili on kasni i ne javlja se kad kasni a njoj je točnost jako bitna; ili ona voli godišnji odmor provoditi ležeći na plaži a on voli aktivan, avanturistički odmor - nije toliko važno jer s njim/njom mogu ponovo doživjeti taj prekrasan užitak koji imaju dok vode ljubav. Jedno drugo intenzivno žele i to ih vuče da puno vremena provode u dodirima, maženjima, poljupcima i vođenju ljubavi.
Ne želim time reći da je samo seksualni užitak ono što drži par zajedno. Zaljubljenost plete zanimljivu mrežu u našim bićima koja ljude na tako poseban način drži zajedno. Helen Fisher, biološka antropologinja i istraživačica na Odsjeku za antropologiju Sveučilišta Rutgers u SAD, nam govori, temeljem svojih istraživanja mozga zaljubljenih osoba, da zaljubljena osoba automatski umanjuje negativnosti voljene osobe i osobine koje joj se ne sviđaju a uvećava njene/njegove pozitivne osobine.  Zaljubljena osoba ima osjećaj da je to realitet, da je osoba u koju je zaljubljena bez mana, gotovo savršena; da ne postoje među njima razlike u stavovima i da se njih dvoje krasno nadopunjuju. Naš zaljubljeni mozak čini da nam tako izgleda voljena osoba. To je krasno stanje, nije doduše realno ali zaljubljenima to ne smeta.
Helen Fisher navodi koje su karakteristike zaljubljenosti ili romantične ljubavi, kako ona kaže. Evo nekih: usmjerena pozornost na voljenu osobu; preuveličavanje voljene osobe; emocionalni plamen; snažna energija; promjena raspoloženja – od zanosa do očajanja kad voljena osoba nije blizu; čežnja za emocionalnim sjedinjenjem; emocionalna ovisnost; seksualna povezanost; seksualna isključivost; empatija; promjena prioriteta; nevolja pojačava strast; nada; ljubomora „dadilja ljubavi“; nekontrolirana ljubav; prolazno stanje.
    I te karakteristike nam pomažu da bolje razumijemo zaljubljene osobe koje uživaju jedno u drugome i ne mogu vidjeti da postoje problemi ili izazovi u njihovoj vezi.  
Plattersi u svojoj pjesmi „Smoke gets in your eyes“ kažu: „Ljudi kažu da ćeš jednog dana uvidjeti, da su svi zaljubljeni slijepi, jer kad ti je srce u vatri, dim ti ulazi u oči.“
Vjerojatno ste i vi, drage čitateljice, nekada bile u situaciji da vam je prijateljica ili neka druga bliska osoba bila u vezi s muškarcem za kojeg ste vi smatrali da nije dovoljno dobar za nju, da ju ne poštuje ili sl. Pokušali ste joj to dati do znanja a ona vas nije mogla čuti. Možda vam je i zamjerila što ste joj skrenuli pažnju ne neke negativne osobine njenog partnera/dečka jer ona te njegove osobine nije mogla vidjeti na isti način kao vi. Njen zaljubljen mozak joj to  nije dopuštao.
No, kad se taj dim, o kojem pjevaju Plattersi raziđe, kad jasnije progledamo, počinjemo uviđati razlike i nepodudarnosti. Kod nekih parova, kao kod para s početka ovog teksta, izađu na vidjelo velike nepodudarnosti i velike razlike u stavovima. Neki takvi parovi pronađu ugodan kompromis, prošire područje osobne tolerancije i nađu načina da ostanu zajedno a da im to ne bude preteško. Prihvate jedno drugog tako različite. Neki se raziđu jer svađe postanu preteške i prebolne. Neki pak, ne nađu način da se prilagode jedno drugome, svađaju se i optužuju, ali ne nađu niti način da prekinu takvu vezu. Za njih je, naći odgovor na pitanje „Zašto smo zajedno?“ važno. Jer ako se to ne pitaju, može im se dogoditi da provedu život svađajući se, zamjerajući jedno drugome, možda s vremenom i prezirući se, te potpuno zaborave kako je u početku „seks bio fantastičan“ i kako im je lijepo bilo zajedno u početku. Mogu postati  dvoje nezadovoljnih, mrzovoljnih ljudi koji opstoje jedno pored drugoga bez životne energije ni radosti. To nije dobar izbor, zar ne?